Dogovor je bio u četvrtak ujutro. Ni Aco Petrović, a niti novinar nisu tada znali da će se, dok smo sjedili u Ciboninoj trofejnoj dvorani, gdje postoji malo slika na kojima nije Aco Petrović, upravo rasplitati priča s Darkom Planinićem. Telefon je zvonio, Petrović je prekidao intervju ne bi li kontaktirao oca Darka Planinića, tražio je rješenja, solucije, zvao banku, skidao novac sa svojega računa...

Niste uzeli ured?

- Ma, ja nisam čovjek od ureda. Sve što obavim, mogu obaviti kao i ovo sada telefonom.

Novi predsjednik Cibone, u pucanj sezone. On se ne osjeća tako, tvrdi da je predsjednik samo kao prijelazna opcija dok se Ivan Artuković, a bit će to do konca kalendarske godine, i službeno ne imenuje novom čelnikom kluba. Petrović je, međutim, obavio lavovski dio posla u posljednja dva mjeseca. Klub koji je otkazao ABA ligu, klub o kojemu se svađalo na Gradskoj skupštini, klub kojemu je čak prijetilo da promijeni ime, da otkaže ne samo Euroligu, nego i ABA ligu, da postane nevažna fusnota, isplivao je na površinu.

Malo je tko vjerovao

Zapravo, blizu nje. No, o svemu je tome Petrović bez problema pričao. Za početak, otvorili smo priču o tome koliko je ljudi zvalo Acu Petrovića u posljednja dva mjeseca i pitalo ga “što mu je ovo sve trebalo”...

- Moram priznati da sam se autoizolirao od svih tih stvari još kad je sve počelo, početkom kolovoza. Na takva pitanja više i ne odgovaram, nije tu trebalo iz moje perspektive ni razmišljati. Ponašao sam se poput Janice i Ivice, s vrha brda sam se bacio na glavu. Postavio sam se u početku u situaciju da pomognem, jer ovdje je više od neke operativnosti bila potrebna energija, a druga su stvar bili odnosi prema FIBA-i i ULEB-u, meni je Zoran Radović iz FIBA-e rekao da ga godinama nitko nije zvao ni kontaktirao iz kluba, a bila je tu blokada od FIBA-e. Na dnevnoj bazi bio sam u kontaktu s Radovićem, a Zoran me tu pilotirao i vodio kroz rješenja. Pokušao sam sa svima komunicirati na normalnoj osnovi, iako je tu bilo svega.

Pa i prijetnji iz ABA lige?

- Dobili smo 20. kolovoza ultimatum od ABA lige, što je kasnije i Roman Lisac i potvrdio. Mi smo o tome šutjeli, a znali da Ciboni neće dopustiti igranje ABA lige ako ne skinemo blokadu s FIBA-e. Imali smo deset dana do “deadlinea”, pa smo krenuli u igru na sve ili ništa, iako sam pokušavao ne širiti paniku. Izuzev Markote, imali smo djelovanje po nekim dogovorenim sporazumima, trebali smo krenuti u plaćanja do 1. rujna, a tada je krenulo pronalaženje rješenja. Svi su počeli zatvarati vrata, malo je tko vjerovao, na naplatu je stizao odnos kluba sa svim partnerima u prošlosti, koji je bio nikakav. Tu je bio Grad s preuzimanjem nekretnina i tu je bio prvi dio odštete od Šarića, no, trebalo je tu skupiti, sad već govorimo i o 16 milijuna kuna, kako bismo ispoštovali sve dogovorene sporazume.

Tu je uskočila, prvi puta, i obitelj Petrović.

- Taj dio kolača zatvoren je na taj način. A kad smo počeli puštati sve realizaciju, izgubili smo u dinamici s Markotom pet-šest dana. I to je bio najteži korak. Sada smo imali ovaj slučaj s Planinićem, a kako je krenula sezona, slijede nam dvije nove faze. Idući tjedan se otvara predstečajna nagodba, a onda još ostaje posljednji korak, a to je važan korak. Cibona treba dobiti Upravni odbor s izgledom koji ona zaslužuje i koji joj je potreban, a da do tada ću kao predsjednik premostiti ovo razdoblje, bilo to tri mjeseca ili mjesec dana i tada prepustiti svoju poziciju novom predsjedniku, a zna se već da bi to trebao biti Ivan Artuković.

U klubu ste, eto, sada i predsjednik. Bili ste ovdje sve, od mlade nade, do igrača nositelja, preko pomoćnog i glavnog trenera u više navrata. Sada ste i predsjednik...

- Igrač deset-jedanaest godina, pa trener, već nakon pola godine i glavni nakon što je Mirko Novosel otišao s klupe. Ovo sad je igra slučaja, koincidencija da sam predsjednik. Gledam na sebe više kao operativca u teškim trenucima, ljepilo za sve povezati u ovim teškim trenucima. Da, ispada da sam u Ciboni bio praktički sve, ali to objašnjavam ovako. Profesionalac sam, bio sam na klupi Zadra i Cedevite i, sjećate se, tada sam napadao Cibonu iz svih oružja. Međutim, logično je da Cibonu doživljavam na bitno drukčiji način nego sve ostale klubove. Došao sam ovdje kao klinac, pa isto tako je za mnom došao i moj košarkom inficirani brat, pa sam s tim klubom ostvario najjače sportske uspjehe sredinom osamdesetih, pa je tu bio i trenerski poziv. I kao igrač i kao trener od Cibone sam dobio priliku i ne mogu reći da zaboravljam, zahvaljujući Novoselu, priliku koju sam dobio kao mlad trener. Neki drugi se sad moraju izboriti za svoju poziciju, a ja sam je dobio kao mlad. No, isto tako sam i ranije od svih drugih prekinuo košarkašku karijeru dok sam još mogao igrati kako bih postao trener. Žrtvovao sam na neki način još nekoliko sezona igračke karijere da bih na vrijeme uz Mirka došao u situaciju da budem prvi trener. Cibona je uvijek bila tu, bila je ona moje ishodište. I kad te netko zove da pomogneš, tu nema razmišljanja. I da se nije uspjelo, moja bi savjest bila čista i rekao bih se, “evo, pokušao sam...”

Je li se uspjelo?

- Onog trenutka kad se otvori predstečaj, riješit će se ostali dugovi.

Koliko ima tih dugova, možemo li to napokon doznati?

- Po nekoj gruboj procjeni, malo ste me navukli, ali OK, širok je ovo intervju, ajmo reći negdje oko 30 milijuna kuna.

Čak toliko?

- Kad se provede predstečajni postupak, ostat će polovica te svote koja bi se trebala kroz pet do sedam godina u potpunosti sanirati. Ovisit će to i o predstečajnom upravitelju, koji će shodno godišnjim proračunima odrediti koliki će dio novca svake od sljedećih sezona odlaziti na ime dugova, može to biti tri, pet ili sedam godina. Realno je govoriti o pet do sedam godina. Ako naš proračun, što je realno bude, bude oko milijun eura, znat ćemo do trećina tog proračuna ide za dugove, a za momčad i sezonu će ostajati dvije trećine.

Stizali su kosturi

OK, to je plan, koliko realan?

- Mislim da jest. Mene je zvao Milan Bandić u kolovozu, rekao mi da imam sve ruke otvorene. No, ovo što se događalo u posljednja dva mjeseca, u kojima smo u operativi bili isključivo i samo Domagoj Čavlović i ja - a nas dvojica jedini znamo što smo prolazili i koliko smo zatvorenih vrata morali otvarati - kad to sve sagledam, mislim da je Cibona preživjela! Taj predstečaj će donijeti mir i financijsku stabilnost, znat ćemo kolike su obveze prema dugovima, ali ćemo i znati da nas ne čeka više ni jedan kostur iz ormara. Nas kosturi muče.

Zbog kostura ste i morali posegnuti za privatnim novcem?

- Tako je. Mi smo onih ranije spomenutih 16 milijuna kuna rješavali na tri razine. Rješavali smo ovrhe, FIBA-u, pa i dugovanja iz prošle sezone u visini od pet milijuna kuna. Većina starosjedilaca je onog trenutka kad su dobili novac koji im je dugovan revidirala svoje ugovore za ovu sezonu za pedeset posto! To je fantastična stvar i ja im skidam kapu, ali morali smo platiti zaostatke. Kad smo riješili ovrhe, račun je postao slobodan, ali stizali su kosturi, iz 2006. jedan, iz 2011. drugi. I onda smo opet bokirani, ali to sada nije problem jer idemo u predstečaj i započeli smo sezonu. Uspostavom UO i s partnerstvom s Gradom, Cibona može normalno otplaćivati svoje dugove, imati recesijski proračun još dvije sezone, ali nešto drugo želim reći.

Petrović je pričao brzo, misli su samo letjele.

- Dolaskom Van Oostruma, koji nas stoji dvije tisuće eura mjesečno, pa i s tromjesečnim ugovorom Blassingame, naš je proračun za ovu sezonu 410.000 eura! To je najjeftinija momčad u povijesti Cibone ikada ako govorimo o ovim modernim vremenima jer teško je to uspoređivati s poviješću.

Klub je živa stvar

Dobro, ali otpočetka je tu priča da politika ne treba više krojiti sudbinu kluba. Sada je u novoj Skupštini samo Artuković čovjek koji nije, na neki način, izbor politike?

- OK, ali sebe ne smatram dijelom nikakve politike jer sam sportaš po vokaciji. Treba gledati kako će to izgledati kad se završi formiranje UO, ali i po imenu novog predsjednika. Jer to će biti ljudi koji će kreirati budućnost kluba. Ovo je sada prijelazna situacija, no, u UO će sjediti samo ljudi koji će donositi u klub novac.

Milijun kuna je članstvo u UO?

- Da budem precizniji, milijun kuna brutto. Tada će oni, uz već isprofiliranog člana kojega u imenu Artukovića daje Franck, odlučivati zajedno. I osluškivati puls Grada jer tu žive. Ali mi govorimo o situaciji u kojoj predsjednik više nije političar, u UO više nemaš nikoga takvog, a to što je u Skupštini dio gradskih ljudi, to je logično. No, posljednjih desetak godina klub su vodili političari, to tako više neće biti. Već sam 4. kolovoza gradonačelniku rekao tko bi trebao biti predsjednik. I Bandić je to prihvatio jer da to nije bilo tako, pitanje je bih li se ja svega ovoga prihvatio. Ne mogu jamčiti za nešto što nije moj način razmišljanja.

Kakav je sportski cilj ove sezone?

- Primarni cilj je ne dovesti se u probleme. No, klub je živa stvar. Kako nam se pojavila iznimna prilika za dovesti Van Oostruma, reagirali smo i doveli ga, no, u njemu smo vidjeli takvu želju. Blassingame nije potpisan do kraja sezone jer mi za njega u ovom trenutku nemamo novac, za dva-tri mjeseca mi ćemo vjerojatno za njega produžiti do kraja sezone imati novac. No, opet, on za dva-tri mjeseca može otići, pa smo se osigurali za crni scenarij, pa je tu Van Oostrum. Ali imamo i kreativca, kad Blass ode na klupu, ali i njih dvojica mogu zajedno. Oba su pick igrači, sve vide na terenu. Ne napadamo vrh, vrh je za druge, ali da ćemo sve utakmice igrati na nož, to je sigurno. Ljudi moraju shvatiti da je ovo recesijska momčad, ali sa svojim ponosom, karakterom i vrijednosti. Kako mi budemo stabilizirali klub, tako ćemo se ponašati. Muči nas Barać, koji još nije do kraja fit, ali tu su prioriteti u klincima. Prvenstvo u Žižiću, koji raste iz dana u dan, a kad prođe prvi dio sezone, tamo negdje početkom kalendarske 2015. godine, on će biti važan faktor, iako već i sada može pomoći.

Kad se završi ova cijela priča, gdje vi vidite sebe, logično je da ostajete u Ciboni?

- Kad se oformi UO, to treba vidjeti. Možda zvuči patetično, ali nisam o tome razmišljao. Upao sam na ovo mjesto predsjednika kako bih to mjesto sačuvao za projekt i za te ljude. Oko Nove godine ćemo vidjeti.

OK, ali neka funkcija sportskog direktora, izvršnog dopredsjednika, nekog GM-a?

- Razgovarat ćemo. Previše sam sebe u svemu ovome izložio da bih rekao da me to ne zanima. Ali sve svojim tijekom, znamo koji su trenutačno imperativi, a to nije moja buduća pozicija.