Buzzer beater je napisao/la:
Iako valja pričekati još (nadam se) dvije utakmice da se počnu pisati analize ove sezone ipak već sada (pa čak i u slučaju završetka finalne serije u Draženovom domu) može se ustvrditi kako je ovo jedna od najvažnijih sezona u novijoj povijesti Cibone. Prvi ću priznati da je ovo moj subjektivni dojam i da fanatizam progovara iz mene, no ne mogu se oduprijeti dojmu da je ova sezona premašila moja najoptimističnija očekivanja.
Cibona je prije točno godinu dana pometena u finalnoj seriji (od, dakako, i tada puno jače Cedevite), uslijedila je objava kako se neće igrati Euroliga te je otišao Šarića - igrač s talentom kojeg nažalost, nećemo tako skoro vidjeti pod tornjem (svaka čest nadolazećoj generaciji kadeta i juniora, ali na te šibenčane se čeka po 20 godina). Tih dana sam opstanak kluba bio je pod velikim upitnikom i realno, s obzirom na ljudi koji su tada gmizali oko Cibone, bilo je teško dati par razloga da se klub uistinu ne ugasi.
No, danas, situacija u Ciboni je po mom mišljenju zdravija nego u posljednjih 25 godina. Jedan od najljepših prizora iz Draženovog doma koji sam doživio u zadnjih nekoliko godina bila je prva utakmica polufinalne serije protiv Zadra. Odmah nakon predstavljanje juniora Cibone, prvaka Hrvatske, njih 6! (ŠEST!) samo se preselilo na seniorsku klupu uoći susreta s najvećim rivalom. Generacije koje dolaze iz juniorskih i kadetskih pogona su možda najbolje koje je Cibona imala u novijoj povijesti i velika je tragedija da je prijetnja gašenjem kluba bila potrebna da orijentira upravu i struku na duboki bazen talenta kojim Hrvatska raspolaže. Dakako, Cibona je prevelik klub da bi opskrbljivao druge s mladim igračima, kao i da bi svoj roster slagao isključivo dječacima iz svoje škole. Nikada nisam imao ništa protiv ponekog stranog igrača koji je prvenstveno svojim zalaganjem, a tek zatim i talentom zaslužio Cibonin dres. Srećom takvih pozitivnih primjera je Cibona imala poprilično u svojoj trofejima bogatoj povijesti i vjerujem da će na ovim prostorima takvi uvijek biti potrebni da se napravi značajan korak u Europi. No, to je neka druga tema.
Zapravo ovaj tekst pišem vidjevši video koji ne netko postavio - Acu kako se pozdravlja s navijačima. Od samog početka sam vjerovao da je njegov dolazak sjajna stvar za klub, no sada, na kraju sezone, mišljenja sam kako je njegovo ovogodišnje zalaganje oko Cibone možda najvažnija i najbolja administrativna aktivnost u povijesti kluba. Ne bih sada u detalje o uspjesima, ali i pogreškama (kojih je mora se priznati bilo par) njegovog predsjedničkog mandata, već ću sve reći ako naglasima da mu želim da nastaviti raditi na način kako je radio ove godine. Dakako, posao nije gotov, ni blizu, ali ovaj prvi korak je bio golem. Iskreno vjerujem da će sve veći broj ljudi u Zagrebu to prepoznati, jer ovaj projekt vrijedi puno više od par stotina gledatelja.
Za kraj ću samo reći da bih radije vidio petu utakmicu ove serije nego da osvojimo Eurobasket. Naime, u petoj, u ''Cedevitinom'' Domu sportova najbolje bi se vidjelo za koji košarkaški klub Zagreb navija.