Pronašao sam video s presice nakon Strasbourga i to je puno gore za gledati i slušati nego što je čitati u tisku.
Ljudi izgledaju slomljeno kao da ih je zadesila neka neopisiva nesreća i tuga, a ne kao da su upravo dobili utakmicu.
Pod kojim su oni pritiskom? Nemaju suludog gazdu, nemaju rezultatski imperativ, baš ništa se dramatično ne događa ni kad utakmicu koju trebaju izgubiti dobiju, a onu koju su trebali dobiti izgube. Pa ipak, ti ljudi izgledaju kao da je tenk prošao preko njih. Riječi kapetana, da ulica razbija klub, previše su patetične, kao što je patetičan trenerov govor u nastavku. Naprosto, kad se baviš profi sportom u hrvata, onda ti javnost nisu samo ljudi koji iz fotelje gledaju tv, jednom rukom drže daljinski, a drugom ženu za P, ili oni inficirani koji se po navici prošeću do dvorane baš na dan kad je utakmica, već su to i frajeri koji posjeduju vještine igrača, trenera, predsjednika uprave i šefa svemirske stanice.
To nije ulica. To je kanalizacija.
Vijest s iste presice, da je u klub zakoračio novi sponzor, nije baš protresla zemlju. Da bi se zemlja tresla, to, kao prvo, treba obznaniti u prisustvu sponzora, a kao drugo taj događaj je svečani čin koji se ne može promovirati na ovakvim karminama. Mislim da trebate školovanog glasnogovornika, a uvjeren sam da to misli i sponzor ako vas je čuo.
Ipak, da ne ispadne kako samo kritiziram, ukoliko je vijest o glavnom sponzoru točna, onda je pošteno staviti u zapisnik da je vrijeme od prve najave do realizacije kraće od godine dana. Ispregovarati tako složen posao kao što je višemilijunski generalni sponzorski ugovor unutar godine dana – ko je da je to odradio, kapa mu dolje i svaka mu dala.
[uredio David Bowie - 25. studenog 2016. u 01:57]