Cibona je ekstremni primjer da se može raditi što se hoće sa novcima poreznih obveznika, primjer za udžbenike. Radimo što hoćemo a kome se ne sviđa neka ne dolazi na utakmice, još bolje, neka odseli. Imamo Hrvatsku, držimo je za jaja!
Možda je imao moj stari pravo kad je za ovakve situacije govorio-što gore to bolje. Neka Ceda i Zadar uspiju a Cibona neka ljubi dno tabele. Možda se iz toga nešto izrodi jednog dana (godine). Zato bih volio da Zadar uspije dovesti Marinelija i Slavicu i da oni tamo procvjetaju zajedno sa Božićem, Brzojem i Bašićem a Ceda dabogda osvojila ABA ligu. Sve to teško ali bih baš volio.
(Ako Zadar dovede ovu dvojicu biti će bolji od ove Cede i završiti će oko 6. mjesta)

Fala ti na lipin željama, ali teško. Zadar i kad dobro krene do Božića se sve raspadne kad igračima dopre do glave da plaće ne kasne nego neće ni doći.

Sve prsvi igraci iz prave skole kosarke, a uz to jos i Hercegovci. ;)

Nekada se je to u privredi zvalo "negativna kadrovska selekcija", tko je valjao otišao bi, ostali bi loši kojima bi se po raznim linijama pridodali oni koji se nigdje drugdje ne mogu udomiti.

Da ne ispadne krivo, nemam apriori ništa protiv Hercegovaca, ali ni Dalmatinaca, pa ni stranaca Bosanaca (Bošnjaka? neam pojma isprika ako sam krivo), Srba, Madžara ni Amera, u Ciboni.
Kod hrvatskih državljana... Dalmatinci i Hercegovci su uvijek sudjelovali i sudjeluju u Ciboninim uspjesima. Samo mislim da je puno bolje za klub da u njemu igra dečko koji je rodom iz grada 80 km od Zagreba, i na neki način pripada tu zagrebačkom prstenu, nego jednako (ili manje) kvalitetan momak iz Mostara. Odnosno, da bi prvo trebao biti ovaj iz Bjelovara/Petrinje/Zagreba, ako je dovoljno kvalitetan i ako želi, a onda ako još treba ili ako još podiže kvalitetu, i ovi drugi.
Odnosno, još plastičnije: ne trudiš se dovesti najveće talente koji su ti pod nosom, a dovedeš manje talente iz daleka. To smatram promašenom sportskom politikom, a daju se naslutiti i nekakvi drugi motivi u tome.

Pa definitivno je simptomatično da ovaj klub iz Zagreba ne može dovesti/zadržati/razvijati Mazalina, Božića, Brzoju, ili nekada Golemca, Rudeža, Krušlina, a dobrodošli su Bošnjak, Ćorić, Bilinovac, Sulejmanović, Zubac, Žižić ili prije Rozić, Pašalić, Žižić stariji, Prkačin.... Pa jasno je kako je namjera da novci idu na "jug", od kuda je i mafija....

Pričati u 2017. godini kako bi u Ciboni prednost trebali dobiti igrači koji se od mjesta rođenja do dvorane u Savskoj mogu dovesti na bicikli je, kao prvo pizdarija, a kao drugo licemjerno. Kako se nitko toga nije sjetio kad su dolazili Knego, Petrovići, Ćosić, Cvjetičanin, bataljun prve dalmatinske i dvi satnije hercegovaca. Nemam ništa protiv da Zadar opet postane glavni grad košarke, pa nek tamo ode svak kome je najveći cilj u životu obući dres KK Zadra. I to će se zaista dogoditi, ali tek kad netko ozbiljan stavi ozbiljan novac na Zadarski parket, a ne kad neki sluđeni Slavica shvati da je to zadnje mjesto gdje još nije pokazao niske patike i visoku modu.  

Ali vratimo se mi Ciboni. Gdje je nestala posvećenost ostvarivanju najviših sportskih ciljeva? Gdje je nestao odgoj u skladu s idealima i vizijom utemeljitelja – da se igrače koji nose dres Cibone oblikuje ne samo u vrhunske košarkaše, već i u ljude, na ponos obitelji, kluba i grada kojeg predstavljaju u svijetu. Motiviranost, predanost, upornost, strast, odanost klupskoj tradiciji i etici, kontinuirani naporni rad, učenje i usavršavanje, povezanost sa zajednicom i navijačima, temelji su na kojima je Cibona pretvarala sportski talent u iznimnu vještinu. U takvom ambijentu nastao je prepoznatljiv košarkaški stil i pobjednički mentalitet, stvoren je najtrofejniji klub u zemlji i značajan klub na evropskoj košarkaškoj karti. Gdje je sve to nestalo? Ako je Splitu kriva Cibona, ako je Zadru kriva Cibona, ako su u Ciboni upravo otkrili da su joj za sve krivi dalmatinci i hercegovci – pitam se ima li ikakve šanse ikada izaći iz naših teorija zvjere i vječitog prozivanja nekog drugog za sve što smo sami smrvili u papar.

Moj frend, sve je to nestalo onog trenutka kad su se krupni i sitni politički i privatni interesi počeli prelamati preko leđa naših klubova. S njima je polagano nestajalo struke, a sa strukon je polagano nestajalo prije svega sportskog odgoja a onda i uopće kvalitetnog rada s igračima. Danas je ˝omladinski pogon˝ u nas figurativan pojam, koji ne označava ništa, u biti samo ono što je nekad postojalo, pa može poslužiti ka usporedba. Mladi igrač danas prije svega nije zainteresiran naporno trenirati, vrlo slabo ili nikako je uzbuđen da bi jednom moga obući seniorski dres matičnog kluba, a sportski život mu je također nepoznat pojam. Ja znan da novac danas sve diktira, ali milijun puta se dokazalo da ni novac bez stručnosti ne vridi pišljivog boba. A mi danas u klubovima nemamo osobe koje će od tih mladića prije svega napraviti odgovorne ljude, a onda s time ide i prave sportaše. I dok god je tako, gledati ćemo ruganje a ne košarku i svaki kraj sezone dočekati sa: Fala Bogu da je gotovo...i u ZG, ZD, ST, ŠI, RI...