Jovanoviceva filozofija oko talenata i mladih igrača, vezano je za Srbiju, dok je tamo bio trener.
Na pitanje novinara oko uticaja nekih mladih igrača na rezultat.
"– To su naši najtalentovaniji igrači koje imamo u državi, ako izuzmemo nekolicinu poput Alekseja Pokuševskog, koji je sada u NBA. Mi smo prošle sezone u Superligi Srbije igrali sa četvoricom-petoricom igrača rođenih 2000. i mlađi i uspeli smo da se nosimo sa Partizanom u plej-ofu i izgubimo u seriji sa 2:1. Trenutno, većina njih smatra da po talentu zaslužuje da u prvom timu ima prostora kao Luka Dončić svojevremeno u Realu. Mesto i uloga u prvom timu zaslužuju se pak na sasvim drugačiji način: uloženom energijom u odbrani, spremnošću da se ispuni zadatak i da se tako nadograđuje talenat protkan atleticizmom, fizičkom snagom i određenim sposobnostima. Juniorska i seniorska košarka dva su različita sporta. U juniorima oni svojim fizičkim predispozicijama mogu da iskompenzuju greške koje prave na terenu, dok u seniorskoj konkurenciji obično za takve propuste budu kažnjeni. Taj vid neodgovornosti, stečen tokom staža u mlađim kategorijama, ispravlja se samo shvatanjem da mesto i ulogu u prvom timu mlad igrač može dobiti samo ako zasluži, a ne zato što mu je to dato. Puno su zaštićeni; često misle da samo zbog talenta moraju da uzimaju određeni broj šuteva po utakmici, bez obzira na okolnosti i razvoj situacije na terenu. Moramo da ih negujemo, nemamo bolje, ali ne na način da dobiju ono što ne zaslužuju."
E sada, prije 6-7 godina sam bio bliže teoriji da se mladim igracim daje neogranicena sloboda u under kategorijama i često sam kritikovao trenere mladjih kategorija u Srbiji što "racionalizuju" igru najvecih talenata i ne dozvoljavaju im da "rade šta hoće" (figurativno govoreći), nešto što je bio običaj u Hrvatskoj tokom tih reprezentativnih takmičenja, da igrač može da uzme 30 suteva. Međutim protikom vremena došao sam do toga da sam bliže ovoj Jovanovićevoj filozofiji.
Sada sa nagomilanim iskustvom smatram da se igraču ne smije ništa pokloniti, pogotovo u seniorskoj košarci. Ukoliko se navinknu da dobijaju sve na tacni i da mogu puno da griješe, takve navike znaju biti dosta pogubne. Kad dodju u neki veći klub gdje se kreće od nule, svako kažnjavanje i benčiranje igrača koji je navikao da mu se dosta poklanja može da bude psiholoski šok koji ce na njega destruktivno djelovati. Treba od pionira učiti igrače strogoj odgovornosti, jer u tom periodu kada se formiraju, usvajaju se principi i navike koje će ih pratiti čitav život.
Bolje 10 pravih minuta na terenu, nego 30 paraznih minuta u kojim igrač srlja iz grešeke u grešku i ne shvata šta se dešava.
[uredio Bojdo - 05. listopada 2021. u 20:56]
Nikola Jokić je slasni kosarkaski koktel sazdan od najboljih igračkih osobina Pau Gasola i Krešimira Ćosića. Jednom riječju-ČUDO! Bojdo 2018.