ARIZIN je napisao/la:
Malo ako mogu off topic, a ustvari je usko povezano sa temom. Kada se već na Dinamovoj temi raspravlja o publici i dolascima na utakmice. Koje su po vama brojke koje bi Cibona mogla imati u nekim normalnim okolnostima bez korone, normalna uprava otvorena za javnost i navijače te da opet konkuriramo u neka top 4 kluba?
Fascinira me da grad Zagreb( ujedno u top 20 najmnogoljudnijih gradova Eu po granicama samog užeg grada) koji je dao Dinamo, europske i to višestoruke prvake u košarci(Cibona), rukometu(RK Zagreb), vaterpolu ( Mladost) ima tako katastrofalan odnos navijača prema klubovima. Razumijem da ima tu svega, od korumpiranih uprava koje su razorile navijačke skupine i zatvorila vrata navijačima, pad rezultata, loša infrastruktura i svega onoga što nabrajamo. Međutim, kod nas uvijek neka izlika. Da je sve ovo gore dobro, opet imam osjećaj da bi se našao neki problem polupopunjenih dvorana, uvijek ta neka razmaženost prema sportu. Kako je već išlo Ceda je bila umjetan klub, Ciboni su navijače potjerale uprave, Zagreb je bio lokalni razvojni klub kojeg je politika razorila... Znamo kakva je situacija u Zadru, od korupcije do rezultata, pa opet ta navijačka kultura. Split slično u nogometu...Gledam tamo vani 4 i tko zna koje lige pune stadione bez problema, a nije da tamo nema nekad i loših stvari, korupcije i slično.
Zagreb je kroz proteklo desetljeće imao 3 euroligaška košarkaška kluba( Cibonu, Cedu i Zagreb). Ujedno i 3 aba ligaša. Kako košarka nije baš na visokim granama, opet je nudila da su ljudi imali prilike gledati jednog Bogdanovića, Šarića, Zubca, Žižića, Nurkića, Simona...itd. Ovo za jedan grad kada govorimo o košarci su jako visoki standardi.
Ovdje većina ljudi je uz klub unatoč svemu lošemu, no ne razumijem kako grad od mil stanovnika ne može naći 10 000 onih koji bi redovito išli na utakmice. Znači barem na svaku drugu tekmu, to je 1% populacije grada. Obična sela od 1500 st. gdje su naplaćivali ulaznice iz vlastitog iskustva znam sakupe nekad do 500 navijača na nog. utakmicama po 3 županijskog ligi. Malo piva, odojak i malo se gleda te komentira. To je dio zajednice, nešto lokalno što sve povezuje.
Ovo sve pišem jer sam gledao malo stare snimke 80-ih i navijanje, ne mogu vjerovati da se radi o istom gradu, istoj navijačkoj kulturi. Kao da je neki virus poharao grad i oduzeo taj gušt i ljubav prema klubovima.
ovaj grad je gladan sporta i sportskih događaja. Najbolji primjer za to je HK Medveščak. To sigurno nije sport koji je među prvim prioritetima zagrepčana, ali je godinama uspio puniti dvoranu. Prvo je lik bez ikakvog organiziranog upliva političara oživio sport i klub u koji se razumije.Skupio je oko sebe dobru marketinšku ekipu i jebeno zakotrljao cijelu stvar. Prvu godinu je bila stvar prestiža upasti u dvoranu, ali je nakon godinu dvije nestalo likova koji su tamo dolazili da budu viđeni i tu im se posjeta stabilizirala na 4-4500 posjetitelja. Na žalost, zbog njegove sulude ambicije da nakanta austrijance, klub je financijski propao i otišao Svetom Petru na ispovijed. Čak zadnju sezonu kad su bili kanta za napucavanje i igrali su sa posuđenim juniorima drugih zagrebačkih klubova, rijetko koja utakmica je bilo manje od 2000 ljudi. Košarka ima puno veću bazu ljudi koji je prate (i razumiju) pa uz micanje kompletne politike iz kluba, vračanje publike nije nemoguća misija. Samo klub treba preuzeti neko ko zna i želi to raditi.
