Dođu Ivan Perišić i Luka Modrić kao ponajbolji igrači svih vremena, 7 ili 8 Ligi prvaka, 2 medalje na Svjetskima, najbolji igrač Svijeta, zarade u godini kao naša autoindustrija i kažu Daliću kojem je vrhunac karijere bilo vođenje tamo nekih klubova po Aziji, šefe recite koju poziciju da igram, igrati ću sve...i to nakon što su do jučer bili pod palicom najboljih klupskih trenera kao Ancelotti, Klopp itd. Da ne govorim da su spremni sebe podredit radi momčadi nakon 20+ godina karijere i kad su već 40+ ili 37...
Balavci od 16, 17 i 18 godina kod nas u košarci zajedno sa roditeljima, menadžerima izbjegavaju kampove, biraju koje će pozicije igrati, kada će se priključiti pripremama, koje će utakmice igrati, mašu i klarataju rukama, obrana im se ne da igrati ili je igraju pogledom.....
I onda se netko pita zašto nam je košarka tu gdje jest. Košarka baš radi NBA nema jasnu hijerarhiju podređenosti važnosti reprezentativnih natjecanja jer je cirkus show i zarada na prvom mjestu, a to je onda otvorilo hrpu pukotina u funkcioniranju, žešći induvidualizam i na kraju sebičnost.
Na kraju njihovo pravo da to kažu i zahtjevaju, kao da im se isto tako kaže doviđenja dok će imati takav stav jer ipak košarka je timski sport, zna se hijerarhija i igraš za svoju zemlju, a mnogi su nažalost dali puno za nju na daleko teškim "bojištima" života i dan danas daju od toga da moraš igrati poziciju u nekom sportu koja ti nije po mjeri...
Kako je krenulo, još ćemo morati imati odbor roditelja na VAR vezi sa izbornicima koga da ubacuje i na koje pozicije. Radije bih igrai uvijek B diviziju nego igrao sa takvima, ma koliko talentirani bili.
[uredio ARIZIN - 02. kolovoza 2026. u 13:26]