Ružić je ionako u drugom planu kada su tu Smith-Hez-Božić-Šiši-Zu i još Karlo u kolovozu. Tu bi četiri pobjede do rujna gotovo zajamčile SP s omjerom 7-1 i boljim međusobnim skorom s Nijemcima; za jesen će nam bar za Poljake opet faliti ova trojica visokih preko bare; sve će manje-više ostati na Brankoviću i Šišiju, ali mi je nekako toplo pri srcu kada se sjetim njega iz Kopenhagena... :)
Ne smije se nipošto sada podcijeniti Izrael bez obzira na ove njihove izostanke; poraz bi upropastio gotovo sve što je dobro napravljeno u ovih pola godine. Skautirati ih i osmisliti ne plan B nego C, tih četrdeset minuta je kao izlučna utakmica.
Važno je i konačno izdefinirati 1 i 2; Tomičina košarka sigurno implicira i puno kreacije iznutra; valjda je već vrijeme da iskoči netko, majku mu staru :).
Jer, inače istaje ona crna i zloslutna koju smo spomenuli još u veljači; kaj bude z nami kad odu Šarić i Hezonja.