Naši treneri mlađih uzrasta bi se trebali obrazovati po Srbiji, Litvi, Španjolskoj, kako bi bili sposobni stvoriti poštene bekove (koji znaju baratati loptom na iznadprosječnom nivou) u svojim klubovima.

Dok se to ne dogodi, od naše reprezentacije neće biti ništa, pogotovo u ovoj eri košarke orijentiranoj ka vanjskim igračima.

Btw. baš sam si malo razmišljao, kakvi bi bili dometi ove trenutne reprezentacije da imamo Mulaomerovića i Zorana Planinića u naponu snage, eh...

1/4 finale EP, jer bi pronašli inovativne metode za usrat motku.

Ok, nebi protiv Češke bilo 30 razlike već 1, nakon što smo u zadnju minutu ušli sa +5

Planinić bi otkazao, a Mula zasro stvar, da imamo Dražena domet bi bio zlato bez amera, ostalo srebro.

Ako izgubimo večeras,možda smjene Anzulovića, pa onda STVARNO, ALI STVARNO budu odlučili naći nekog sposobog trenera. U tom slučaju,mozda bi se još i stigli plasirati na SP.

Meni nije jasno zašto Zula nije poslao Kalajžića doma? Nije dobio priliku u prijateljskim, nije dobio protiv Litve kada je Stipčević puštao na sve strane, a Bilinovac se nije proslavio i danas 100% poznavajući naš trenerski mentalitet neće dobiti priliku...Pošalji dečka doma da igra za Split, ovako bezveze gubi vrijeme gledajući starije momke kako "igraju." Ako se Ukić vrati prema Stojkovim riječima/željama onda ćemo gledati Ukić/Stipčević dodatno u ovim kvalifikacijama...Ove mlade 1998 godište treba polako krenuti ubacivati tamo 2028/9 kad stasaju 

Čovječe, ova eu košarka počinje mi sve više ličiti na našu nevoljnu Državu. Ima nas koji je beskrajno volimo i nikada nećemo odsutati od nje, a svi je kradu, ruše, cepaju po njoj desetljećima i lupaju ko maksim po diviziji, deru, mešetare, odvode igrače i u talu su sa predsjednicim i menadžerima i janjećim brigadama, gradonačelnicima, jaranima i pajdama svih boja i fela, i još uvijek u toj vreći ima nekaj friškoga za uzeti, odrapiti, odnijeti, preko oceana i u mp3. Tako i našoj zemlji. Svi su polarizirani do jajca, nema sredine, ili si naš, ili si njihov (fiba-uleb), prvo pucaju pa pitaju ko ide... Sve mi to u oba slučaja na žalost previše sliči na legendarni završetak Šijanovih Maratonaca, kada oni auti jure jedni na druge ko ludi, pa se filmska traka istopi od jeda, mržnje i negativnih vibri...

U tom intermezzu između dviju provala ljudske gluposti (koji se tak poetično i maštovito u toj nesretnoj košarci, je li, zove: window), ja nemam što drugo večeras reći, zavapiti, zavikati i zaurlati, da se čuje do Corka i do Berlina i Pittsburgha i Aucklanda i tog ubavog Gdanjska... ajmo naši!!!