ovo slikavanje s dionicama u trofejnom salonu je očito bilo osmišljeno na način da se pokaže kako su svi (ili barem većina) klubovi iz Splita i okolice stali iza KK Split i podržali njegovu privatizaciju. mislim da je to vrlo pametno i smisleno napravljeno jer su dionice kupili i vaterpolisti i hajdukovci i splitovci i rukometaši(ce) i osobe poput Đurđice Bjedov i Ivana Balića...
koliko sam moga primjetit, jedini koji je po meni mora uzet veći broj dionica, a slikava se na tim seansama, je Jovanović. mislim, lik je ministar sporta, klu je institucija, ovaj proces je nešto što bi dosta klubova moralo proć i treba je izrazit puno veću podršku. ipak, daleko od toga da je on sam moga spasit cilu stvar.
ako ćemo govorit o promociji preko ovoga, od političara se upravo priko ovoga najviše promovira Kerum koji je tija ispast faca i spasitelj kupovanjem dionica i onda još nagovorija onu svoju bandu (da, opet koristim taj izraz

) da i oni daju nešto da se kao njegova stranka pokaže u dobrom svijetlu.
svaka čast Tommyju šta je uletija s onolikim novcima odma na početku, ali on je osta jedini koji je s tolikom sumom pomoga i to je prava tragedija cilog ovog procesa koji je pokaza koliko je Split u k... kad postoji samo jedna financijski jača osoba koja je spremna pomoć ovome klubu, a izvan Splita očito to malo koga zanima. u jednu ruku to pokazuje i žalosno malu količinu sportske kulture u našem društvu, ali, naravno, jasno je da nema puno onih koji su spremni izdvojit nemalu svotu za jednu dionicu.
prozivanje Vuje mi opet nema baš nekog smisla jer, osim šta već igra mukte, plaća troškove puta, obavlja dužnosti sportskog direktora i trči po sjednicama GV-a, mislm da nije on baš sam organizira i sve ovo. postoje i drugi ljudi u klubu. oni zapravo i nisu plakali da im ide loše cilo vrime nego je Vujo reka da je situacija loša tek nakon utakmice s Olimpijom koja je bila manje od tjedan dana prije kraja četvrtog kruga upisa dionica. ponavljam, mislim da se s tim slikavanjima u salonu htjelo pokazat jedinstvo splitskog sporta iza Žutih, ali kako je tu bija spomenut i Tommy bilo je jasno da se naša samo jedan veći igrač zainteresiran za ulaganje. pitanje je i šta bi se dobilo time da se jednostavno nije govorilo o prodaji dionica i onda kad je doša kraj roka da se jednostavno reklo - propali smo. išlo se na nekakve sentimente i to je po meni u redu jer ima puno takvih ljudi koji s nostalgijom gledaju na Jugoplastiku.
vjerojatno su se neke stvari mogle i bolje obavit, ne kažem, ali marketing mi nije struka pa sad da tu idem dilit lekcije, nisam baš najpozvaniji. ali svakako je pod Vujom napravljeno puno i neke stvari su se pomakle prema naprijed - podsjećam da smo prije neke tri-četri godine igrali Ligu za ostanak, a sad pobjeđujemo euroligaše doma. da se otišlo u stečaj i moralo prodat pehare kako se negdi govorilo , e to bi bija, po meni, težak poraz Splita kao grada, a onda i društva u ciloj Hrvatskoj jer bi to značilo da smo svi skupa, neki više, a neki manje, uspili upropastit nešto zbog čega nam se cila Europa (a i šire) divila.