Pratio sam Zlopašu kroz ligaška natjecanja, Božićni turnir i mogu reći da iz moje točke gledišta (tu se slažem s Kukijem) potpuno se podredio momčadi i to je pokazatelj pozitivnog karaktera.
Natjecatelj je, daje se u obrani: jedan detalj kada je u matchupu sa Egbeom - tamnoputi broj 5 (po meni ponajveći potencijal u Njemačkoj selekciji) - ovoga ispratio i blokirao, a viši je od Zlopaše desetak cm.
U napadu je poput švicarskog nožića, u ovisno o potrebama i kontekstu tima, "vadi" sječivo koje najbolje odgovara.
Sad je u okruženju Luke (suvišno ga komentirati), Vlaića (s kojim ima odličnu kemiju a nekada ljuti suparnici u klubovima), Strahije (aktualno otkriće), i jasno da neće uzimati puno lopti, nego pomoći u onome što najviše nedostaje u datom trenutku.
Neću dalje o šutu - mama, tata, tko god je pisao, mi ga volimo i cijenimo i želimo da uspije u košarci!
...
Što se samozatajnog Šime tiče, ako je Luka duša ove momčadi, onda je Vlaić srce. Emotivno prozivljava svaku situaciju, źivi za momčad, a i njemu je dobro došlo ogledati se sa boljim reprezentacijama iz A divizije, da vidi "gdje stoji" i na čemu treba raditi. Ja sam imao bojazni oko fizikalija, konstitucije, ali očito se diźe, nije mu problem istrpiti kontakt na lopti, a po lateralnoj brzini u obrani je odličan. Ima on i puno drugih dobrih stvari, ali nećemo valjda sad tu otkrivati "mrskim neprijateljima" sve detalje.
[uredio Jotojoto - 18. srpnja 2026. u 12:26]