ARIZIN je napisao/la:
Ono što je primjetno kod tih mlađih selekcija osim što su do sad Islanđani šutnuli 52 trice na prema 15 Crnogorskih je to da ti klinci sve bolje šutiraju u tim mlađim selekcijama.
Naravno, košarka se promijenila gdje pred 15-ak godina su rijetko koje četvorke uzimale šuteve, a kamoli centri. Međutim, očigledno je generacija Curry, Thompson, Dončić promijenila pogled na igru, vidimo ovdje na području ex-yu kako su svi najbolji igrači tih ekipa razigravači, inače su često bili visoki barem u mlađim selekcijama. Čak su Srbi i Slovenci koji su imali jake bekove uvijek imali nekog Lorbeka, Vidmara pod košem.
Klinci oponašaju i uče, kreće se dosta ranije sa šutom i više nema onih bekova ni kod nas koji su bili dobri atlete kao što smo opisivali generacije 90-ih koje su gledale Jordana i zakucavanja, a zaboravili na ostale segmente igre. Šutira se od malih nogu i sa svih pozicija.
Vidi cijeli citat
Košarkaški opstanak na ozbiljnoj razini danas je bez vanjskog šuta postao gotovo nemoguć, košarka je evoluirala i to značajno. Igrač bez šuta danas je obrambeni poklon, jer njegova obrana može stajati u reketu i pomagati na drugima. Dalje, vidiš i sam kakav je danas profil modernih razigravača - a da bi oni imali mjesta za kreaciju, ostala četvorica na terenu moraju prijetiti šutom. Pozicije se gube, visoki više nisu kao prije. Danas već centar koji ne može raširiti igru gubi minute na terenu, a kamoli da se radi o vanjskom igraču. Mijenjaju se prototipi. Nekad su visoki igrači dominirali mlađim uzrastima čistom biologijom i snagom, a danas se traže vještine, ne visina. Curryjeva revolucija je pokazala da je šut s 9 metara najmoćnije oružje u povijesti igre, bez obzra sviđalo se to nekome ili ne. Zbog svega toga djeca u najranijoj dobi trebaju učiti pravilnu mehaniku šuta i baratanje loptom. Zato mi na U16 natjecanjima vidimo tehnički izuzetno pismene šutere, dok su nekada ti turniri prštali od fizikalija, sa puno kamenih ruku.
Naravno, postoje rijetki genijalci koji preživljavaju bez šuta, ali oni to generalno kompenziraju povijesno dominantnim fizikalijama, elitnom obranom ili nezadrživim ulazom u tranziciji. Za prosječnog igrača ili beka, izostanak šuta danas znači i brzi kraj ozbiljne karijere. To je sve nastavno na tvoje zapažanje i raspravu neki dan oko malog Zlopaše. Jednostavno, stvar je vrlo jednostavna - šut je taj koji će definirati njegov krajnji domet i zato donekle razumijem skepsu nekih forumaša oko njega. Sjajan je, atletičan, kreativan, ali ništa to neće previše vrijediti u kontekstu vrhunske karijere ukoliko ne razvije konzistentan šut. Jednostavno, nije Antetokounmpo.
Već sam par puta pisao pa mi se ne da previše ponavljati misli, pa da se pokušam pjesnički izraziti da kažem istu stvar bez previše teksta - košarka je danas postala igra u kojoj se najviše plaća baš prostor, a najkonvertibilnija valuta kojom se taj prostor kupuje jest opasan i konstantan šut.
To je danas tako. Prilagodi se ili nastavi kukati.
[uredio Lionel Mandrake - 13. kolovoza 2026. u 16:56]