da al isto tako je igrao u interu poslije toga a ne direktno u dinamo otisao

Zdravko Reić: Hajduka treba prodati

I dobro je da su zaronili u tajnovitost, pa da se ne događa, kao u posljednje vrijeme, da pojedini intimni i povjerljivi prijatelji i suradnici sve znaju, a da onda takvi sve razglase narodu navijačkome, željnom pravih informacija, koji onda dalje dodaju i friziraju vijesti. A kad se sve to zakotrlja, pa se kao u igri gluhih telefona (ne)namjerno proguraju nove vijesti, onda dolazi do pravog kaosa.

 

Mamićev poučak

Ružno bi i čak neoprostivo bilo da rukovodstvo Hajduka ostavlja status quo, pa da klub pluta, da ga gone struje na razne strane, sve dok se ne nasuka. Radi se o tome da je Hajduk takav organizam kojega treba održavati, pojačavati, osvježavati, doslovno svakog dana. Onako kako to na primjer radi, za mnoge mrski, ali ipak jedinstveni Zdravko Mamić za svoj Dinamo. Znam, znam, sad će biti brojni koji će tvrditi kako Mamiću udaram vazelin, kako ga uzdižem na pijedestal, kako mu povlađujem.

Ne, Mamiću ne treba ovaj tekst da bi se ponašao samouvjereno i narcisoidno, katkad i na sirov, pa i nepristojan način. Jednostavno, Mamić drži “modre”, sigurno je da svoj položaj i iskorištava, čak i zloupotrebljava, ali Dinamo s Maminjom za Hajduka je nedostižan. I točka. Joško Svaguša sa svojim ljudima, kad je preuzeo Hajdukovo kormilo, ponadao se da će uspjeti parirati Mamiću. Predsjednika “bijelih” je ponijelo kako je u zaletu izveo par zaokreta: izvrsno riješio stručnu križaljku (najprije Edy Reja, pa Stanko Poklepović), učvrstio proračun kluba, očistio višak igrača, oslobodio se preplaćenih, uveo više stege u klupskoj strukturi, doveo braću Anasa i Ahmada Sharbinija, kao najpoželjniji tandem pojačanja, pa i osvojio trofej – Kup Hrvatske.

A najviše je Svagušu i njegove zanio trijumfalni ulazak u Europsku ligu, naročito kad su tim probojem osigurana sredstva iz kase UEFA-e. A onda se dogodilo ono – puf – snovi su se počeli pretvarati u iluzije, u Poljudu su zatečeni, iznenađeni, šokirani, jer se odjednom sve ono skladno, homogeno, čvrsto, pojačano “mojim pobjedničkim mentalitetom” (tako je govorio Svaguša) pretvorilo u nesigurno, neizvjesno, rastrojeno. Otkud nesnalažljivost provjerenih poduzetnika, sasvim sigurno u svom fahu uspješnih?

Štos je u balunu, vjerojatno najprevrtljivijem sportu u kojem nema sigurnosti ako ne živiš, strasno ne voliš, predaješ se tom poslu i ljubavi. Uzalud je sad tumačiti kako je Svaguša sa svojim pobočnicima morao predviđati što se može dogoditi. Ovo s Poklepovićem, bez obzira što su ih mnogi iz svijeta nogometa upozoravali, zaplivali su… Jednako kao s dogovaranjima s trenerom Ivom Šuškom, to da svi znaju ne samo s kim pregovaraju, nego i gdje su se našli, što su papali, pa i dogovorili.

Najteža pozicija nastala je na kraju dogovora: jedan šalje sms-poruku prijatelju da “od Šuška nema ništa”, drugi tumači da su “u pregovorima s više trenera”, treći je uvjeren da je “Šušak izbor”. Na kraju Šušak nije postao novi trener, jer se pobunila i ulica i avlija. A u Poljudu nemaju pripremljeno rezervno rješenje, drugu soluciju, neki izlaz… Pa dobro, gradonačelnik Željko Kerum našao je ventil u Goranu Vučeviću, najavljeno je za dvije ili tri utakmice, a onda još tužnije: ljudi koji vode Hajduka u proteklih desetak dana nisu našli novo, makar privremeno rješenje. Pustili su da Vučević odradi svoje, uzdaju se u novi pritisak na mladog stručnjaka, traže da otegli do zimske stanke…

Ali ni to nije sve. Još kritičnije zaostajanje u odnosu na igrački kadar. Ko ga se namjerava prodati, posebno koga će kupiti? Već drugu-treću sezonu oni sami iz rukovodstva kluba – od bivših i sadašnjih funkcionera – predsjednika, direktora, trenera, ali i novinara, navijača, savjetnika tumače kako je neophodno angažirati pojačanja na tri pozicije: desni bok, manevar, špic napada. Stariji Sharbini nije opravdao očekivanja (razlog su njegove ozljede, bolesti, ali i nepovjerenje trenera), Elvir Bulku je samo vrijedna prinova, nikako igrač koji stvara razliku, a na desnom boku se improvizira…

I sad je pitanje: ima li Ivica Kalinić kao sportski direktor ideju, blisko rješenje ili je cijelo vrijeme isključivo asistirao treneru? Točnije, tragaju li odgovorni iz Hajduka za igračima po svijetu ili biraju iz kadrova ponuđenih od menadžera, sponzora, pa i navijača? Poduzetni klupski lideri našli bi odgovore na sva pitanja, ne bi čekali na manu s neba, na sugestije, ponude.

Ponovit ću za mnoge u Poljudu skandaloznu tvrdnju, za neke i uvredu, a to je da se ugledaju u Mamiće, koji s ovog, dalmatinskog područja ubiru najtalentiranije, ali rade selekciju i na svjetskom tržištu uz rizik i da pogriješe. Kako dalje? Teško je ukazati na pravi put osim da se najveća pozornost uz maksimalna ulaganja daje omladinskom pogonu. I drugo, još važnije, da se klub ne vodi stihijski, na nervnoj bazi, ono od euforije do apatije, nego vrlo konstantno, bez mrtvog hoda i samozadovoljstva.

Tegljenje do zime

U prvom osvrtu nakon što je Hajduka preuzela aktualna vlast, najavio sam da su Željko Kerum i Joško Svaguša na skliskom terenu. To se i događa, tako da se onaj početni zanos pretvara u nesigurnost. Pretvorba Hajduka je obavljena za spas splitskog kluba, za rasterećenja, odnosno oslobođenje od bremena dugova. Tako se dogodilo uskrsnuće “bijelih”, za koje zauvijek duguju bivšima – premijeru Ivi Sanaderu i ministru Draganu Primorcu.

Tim manevrima osigurano je bolje, normalnije poslovanje Hajduka, sad bi na red došla prava privatizacija. Sadašnja situacija je i dalje jedan hibrid, jer grad je na dar od države dobio klub u vlasništvo, naravno većinsko. Međutim, ima li Split mogućnosti održavati “bijele” na željenoj razini, a to je da se barem ravnopravno bore za naslov prvaka s Dinamom i da imaju realne šanse za plasman na europsku scenu?

Ne, gradonačelnik je u stanju osigurati neke pogodnosti klubu, na primjer koncesiju sa stadionom, ali nikako dati financijske injekcije. I zato bi za Keruma i grad najbolje bilo da se oslobode viška dionica (to je gradonačelnik i najavio), da Hajduka prepuste privatnim ulagačima (tajkunima ili masi navijača), da se provede dokapitalizacija, da se angažiraju dodatne stručne snage…

iako pise Z.R., napravio je sjajan osvrt na stanje u klubu..

Reic hvali i "sugerira" ono sto je Kerum vec najavio prije par dana - prodaju gradskog udjela u Hajduku...
Reic vec godinama u clancima hvali ono sto "glavni" radi - od Stimca, pa do povladjivanja Poklepovicu (dok je bio trener, ne poslije), pa hvalospjevi Kerumu i u tisku i u njegovoj emisiji)... o Svagusi je poceo pisati kriticki tek kad se najavila naznaka razilazenja Svagija i  gazde svemira - Zeljka Keruma

sve stoji sto pises, zato sam i napisao da 'iako je to pisao reic'..
al stoji i da je odlicno opisao stanje u klubu..il se ne slazes?
od lutanja u organizacijskom smislu, od pojacanja koje vec godinama trazimo, od tankog igrackog kadra, od letenja na krilima euforije..sve je to istina

HAJDUK POPUNJAVA RUPE U KALENDARU

Rosenborg u prosincu stiže na Poljud

Rosenborg bi trebao gostovati u Splitu protiv Hajduka u subotu 11. prosinca! Poznati klub iz Norveške sudjeluje u B skupini Europske nogometne lige, u istim terminima kao i Hajduk, oni 1. prosinca kod kuće igraju protiv Bayera iz Leverkusena, a u zadnjem kolu 16. prosinca moraju gostovati kod Arisa u Solunu, u toj skupini još se natječe i Atletico Madrid.

U Norveškoj je hladno, Rosenborg bi u međuvremenu „u toplije krajeve“ i Hajduk je s njima stupio u kontakt i ponudio im odigravanje prijateljske utakmice pod Marjanom, u terminu slobodnog vikenda, te subote 11. prosinca.

Dobro bi sparing-susret došao obojici, Hajduk će, podsjetimo, prije toga 1. prosinca ugostiti AEK, onda ga čeka gostovanje u Šibeniku nakon čega nastupa pauza u našem nogometnom prvenstvu, pa još preostaje euro-gostovanje u Bruxellesu protiv Anderlechta.

Da pauza ne bude preduga Hajduk i Rosenborg će zaigrati u Poljudu i pomoći jedni drugima. Prijateljski susret, a kao da je u sklopu Eurolige, vrlo zanimljiva utakmica da presiječe „rupu“ u kalendaru. Pomoći će da se „hajduci“ dobro zagriju za Bruxelles, baš kao i Rosenborg za svoj Solun.

Ne znam samo kako će to pomoći našim preplaćenim zvjezdicama koje već mjesec dana kukaju i zapomagaju zbog umora i već jedva čekaju kraj sezone jer su "iscrpljeni ubitačnim ritmom". Pa onda kad im strašni H. dragovoljac, Lokomotiva, Istra... nabiju tempo, svi na škrge dišu i ne uspiju složiti više od 1 i pol akcije u 90 minuta.