Razlog zbog kojeg je Marešić promašaj je isti zbog kojeg su Kalik i Bamba bili promašaj i zbog kojeg je Šego inicijalno bio promašaj i zbog kojeg bi npr. Pozo gotovo sigurno bio promašaj. Taj razlog je što kupujemo igrače na temelju privremenog skoka u formi i na vrhuncu njihove vrijednosti. Kad radiš takvu kupovinu zapravo se nadaš da će igrač prenijet tu formu u tvoj klub, što se često ne događa i na kraju ostaneš s preplaćenim igračem.
Mi moramo konačno shvatit da nismo klub koji može kupovat formu, odnosno hype. Mi moramo kupit igrača prije nego on uđe u top formu tako da se hype napravi dok je kod nas ili dok je naš igrač na posudbi.
Svako zazivanje kupovanja igrača koji je već "eksplodirao" na HNL ili višoj razini treba odma odbacit i ne treba trošit energiju oko toga.
Drugi razlog zašto su nam dovođenja promašaji su robovanje imenima, statusima i starim zaslugama. Npr. kad se dovodilo Ivušića čuo sam da se koristi jedan za mene do tad nepoznat pojam "reprezentativna klasa". Eto, Ivušić je reprezentativac pa to znači da je on ta neka "reprezentativna klasa" skupa s npr. Pašalićem, Vlašićem itd. Potpuno je nebitno to što smo ga imali priliku gledat 100 puta u HNL-u i što znamo koje su mu kvalitete, kad je on pozivima u reprezentaciju postao ta "reprezentativna klasa". Ivušić je tu samo primjer, bilo je tu i drugih, imena im znate.
Nije mi cilj omalovažavat iti jednog od tih igrača, nego naš idiotski način razmišljanja. I danas će se čut alibiji tipa "Ivušić je bio reprezentativni golman. Ko je mogao mislit da će ovako ispast?" - onaj tko ga je dovodio je mogao i morao mislit o tome. Mi smo krivi što dozvoljavamo te alibije iz kategorije "barem ga nije trebalo googlat".
