Hajde da ja probam. Dalje u prošlosti, Ćiro je iza 98 bio gubitak, ali tko bi ga uklonio dok je Tuđman bio živ a i još malo poslije, da nije sam sebe otpilio sa onim politikantstvom. Barić je zaista previše robovao oprezu i ideji catenaccia, kad znaš da je recimo on izglancao jedan ofanzivni Zagreb 74-76, ili Rapid 85; iako je izvukao dosta - više se u onoj skupini u Portugalu 04 zbilja nije dalo. Cico je svakako donio novi vjetar, ali ne mogu mu oprostiti sina kojeg je do karikature forsirao - njega je već Slaven za dva mjeseca pobjedonosno gurnuo na bok da ne uspirava sredinu. A ni Eduarda koji nije putovao 2006!
Slaven je bio možda najkompletniji od svih, ali ostaje mrlja 2010. zbog remija sa Ukrajinom doma. Prvi je dosljedno uveo četvoricu otraga (Barić staromodnih 1-3), znao reagirati kada treba, stasali mladi; Istanbul, Klagenfurt i Gdanjsk su doktorati nogometne taktike. Prefin za naše olujno more puno morskih pasa, neka uživa u bijelom svijetu.
Moje je skromno mišljenje kako su Štimac i Čačić u svoje vrijeme ipak, obzirom na ekipu koju su dobili u ruke, a i u odnosu na Slavena - bili korak nazad i plod zenita (2010-16) mamićevskog trgovanja utjecajem-presječeno Nikinim ulaskom koji je imao doista briljantan uvod u U21 - jer je upravo Slavenov odlazak 2012. bio tim istim duhom voluntarizma i uvjetovan. Kakvi su treneri ta dvojica u odnosu na ostale najbolje govore imena klubova i reprezentacija koje su trenirali, pa i letargija koju su zabetonirali u timu i nisu je znali riješiti (listopad 13, rujan 17) a s time ne bih miješao Čačićevu zrelost sada u Maksimiru, koja je upravo znak smanjenja tenzija, iako se i tu često očituje njegovo poslovično robovanje unaprijed stvorenim obrascima.
Dalić je puno fleksibilniji, iako po rejtingu ne kao Niko ili čak Slaven, ali svakako veliki korak naprijed u odnosu na Šticu i Čačketa. Niko mi je enigma, fanatik, vulkan ispod uglađene površine, iako očito da mu na polju psihologije fali dara. Možda nije sasvim otpisan za ponavljanje jednoga dana, prebrzo je tu potrošen, ipak mu je tek pedeset i koja, možda se daj Bože čemu još nauči u životu pa korigira loše strane.
Bjelica mi je ipak pao u očima, mislio sam još prije dvije godine kako je čarobnjak, očito ima problema sa međuljudskim odnosima. Bišćan svakako ispod ranga sjajne generacije koja ostaje, čak ako Luka i Perija odu skupa. Kek možda, ali samo možda, pretvrd i rigidan iako možda i prvo ime. Svakako da u našoj ligi nema kadra za takvo što, a savez poslovično škrt što se tiče stranih imena. Jarni, Krpan, Tomo Rukavina, Šimunić... Ma dajte najte.
Ne zavaravajmo se, ako nas Belgija pobijedi, što svakako ne daj Bože ali nije nikako nemoguće, od petka je to legitimna tema svih šankova od Črnomerca do Spinuta i svih bakica od Kvatrića do Meteriza. Osim ako u subotnjim Sportskima Matteoniju Luka ne veli, ostajem za LN i hoću Zlatka, amen :).
I meni bi to zapravo, kojeg god vikenda da završi ova pustinjska oluja, bila najprihvatljivija solucija. Dalić se naučio poslu; kasni u fazi ali nije drven kao npr. Čačić, reagira, gradi kemiju, radi. U kvartetu Ladara, Ola, Čarli, Mandžo, hvala ali ne. Zlatko je čovjek za dobro sutra. A za bolje sutra... bumo videli.
Uživam u svakoj lopti, u svakome dahu nakon što smo 2018. razbili penalima protiv Danaca sva ona prokletstva od Thurama i Sundella pa do Quaresmi i kukastih križeva. Ni 0:6 u Santaderu me nije pokopalo kad sam vidio kako je već u sljedećoj utakmici Livi sludio Rashforda na praznoj vjetrometini Rujevice. Sučići, Šimići, Kačavende, Belje, Vuškovići dolaze, nema zime za godine pred nama.