Da su ovi momci iz UO NH obični gosti na podcastu reka bi svaka čast, dobro momci govore. Al ovo je ispod svake razine za vlasnike jedne od najvećih firmi u Dalmaciji koja godišnje okrene cca 35 milijuna eura.
Ništa protiv momaka, stvarno virujen u njihove dobre namjere i ljubav prema klubu i želju da Hajduk ponovno bude rezultatski uspješan klub ka šta žele svi navijači.
Ali, 2026. je godina, ja očekujem od vlasnika Hajduka (pogotovo u kontekstu da je relativno siromašan klub u razmjerima viših razina modernog europskog nogometa) da maksimalno iskoristi sve ono šta Hajduk može podignit na razinu iznad svoje financijske realnosti.
Stvari poput modernih tehnologija, upravljačkih metoda, umjetne inteligencije, inovativnosti, znanosti ka šta su statistika, algoritmi, sportska medicina, mjerljivih metrika za sve radnike i upravljače, nekakve kreativnosti u skautingu, marketingu.
Očekujem korištenje svih ovih gorespomenutih alata za pronalaženje mladih igrača koje bi mogli dovest u akademiju prije nego postanu preskupi kad bi imali uvjete za trening dostojne ljudskog bića, sportskih direktora i trenera koji su inovativni, zanimljivi, koji razmišljaju drugačije.
Al ništa dobili smo 3 ure pričanja o grijesima iz prošlosti, volonterima, skupštinama, hajdučkoj zajednici i izborima za nadzorne odbore.
Fokus je totalno promašen. Ove stvari o kojima su pričali 3 ure su tribale bit uređene, uštimane i definirane nakon prva dva izborna ciklusa i fokus je triba bit prebačen na moderniziranje poslovanja i sportskog segmenta ka najbitnijeg dijela nogometnog kluba.
Uopće ne pričam o titulama i rezultatima, jer rezultat nije temelj idela nego tek posljedica rada.
Ko igra za raju i zanemaruje taktiku...