Svaka čast, samoprozvana moralna vertikala koja je izvrijeđala većinu forumaša nazivajući ih nazadnim interpretirajući nešto što ni sam ne razumije da bi zagadio još jednu temu i time dokazao svoju malogarđansku "veličinu". Tako je, unosim mržnju prema osobnom sportskom heroju kojem je otac Jovan, a brat Aleksandar jer mrzim Srbe...Svaka čast na toj logici, vidi se da brzo kopčaš.
Rekao sam da je financiran hrvatskim novcem, jesam pogriješio ? To što su Srbi i Slovenci dali novac me ne zanima, iz našeg proračuna je dano 5,5 milijuna kuna za film što je skoro polovica ukupnog novca, , a ovim se potvrđuje neka regionalno financiranje što automatski utječe na sadržaj koji prestaje biti objektivan. Hrvatsko državljanstvo nema veze za pripadnošću nekom narodu,Rašković, Martić, Rade kao i Pupi te mnogi drugi su Srbi iako su rođeni u Hrvatskoj i imaju pravo biti, to nitko ne spori. Ima Srba daleko boljih za Hrvatsku nego najveći dio Hrvata koji često rade na štetu iste. Problem su njihovi stavovi koji se itekako kose sa onime što je Dražen radio, želio i predstavljao, a samim time nisu relevantni da opisuju i snimaju film o takvoj osobi osobito jer su njegovi uspjesi nezaobilazni dio njegovog života.
Da si pažljivo čitao, umjesto odmah etiketirao i potpaljivao sa napadima vidio bi da je pitanje bilo zašto nije prikazan dio o nastupu za reprezentaciju i Barcelona 1992 godina što je na neki način vrhunac Draženove reprezentativne karijere i često simbol prvog uspjeha hrvatskog sporta. U hrvatsko-srpsko-slovenskom financiraju, gdje je posao odradila srpska produkcija, a snimao redatelj čiji je otac pobjegao u Miloševićevu Srbiju pri tome snimajući film Dezerter 1992 na ruševinama Vukovara gdje se tijela još nisu ohladila od razvaljivanja grada onda itekako mogu sumnjati da će film prikazati realnu sliku Dražena... i to od onoga što je za njega značio grad Šibenik, krađa prvog naslova što je prikaz Draženovog karaktera sa već 18 godina gdje se nije libio ići protiv tadašnjeg sustava i nepravde koja je počinjena, pa sve do Barcelone i NBA karijere...
Da, to sve je Dražen, onaj koji je provocirao protivničku publiku, koji je bacao trash talk NBA zvijezdama u lice, koji je prvi dolazi i zadnji odlazio sa treninga, koji je navijao za Dinamo, koji je bio dobar prijatelj sa Stojkom i Ivaniševićem, koji je štrajkao glađu pred UN-om kada su granatirali Šibenik i popeo se do spikera na NBA utakmici kada su rekli da je Jugoslaven....Kome pravo, kome krivo, ali izostavljati neke dijelove života jer se neće svidjeti određenoj publici je uvreda prema Draženu i ono što je on bio te sramota koja završi jadom od filma.
Na kraju ne treba sve to, ali Šibenik i Barcelona 1992 su početak i kraj Dražena u očima mnogih njegovih obožavatelja te su udarili pečat hrvatskom sportu i na kraju njegovu imenu. Nije potrebna neka lažna romantika i da se na njegovu imenu grade karijere...