"Nepalac" gotovo da može radit samo najlošije plaćene poslove, takve "Hrvat" maltene više i ne želi radit, a i pošto smo mi prošli već te "prve valove" poslodavac neće (neki hoće, većina neće) više gledat na svaki cent jer su strani radnici u pravilu lošiji od naših.
U prilog tome ide i nezaposlenost koja je službeno oko 3%, a realno oko 5%.
Uz to ima hrpa otvorenih natječaja za nova radna mjesta, dakle i od te brojke nezaposlenih se dio njih "sutra" može zaposlit.
To rušenje cijene rada je pomalo mitsko.
Rušenje cijene rada bi bilo da imamo 200 ili 300.000 nezaposlenih, kao nekada, i da se onda uvoze Nepalci ili radnici s EX-Yu tržišta i da mi imamo (lupam) 5 konobara sbruze koji bi radili u X kafiću, a rade Nepalci za manju plaću - činjenica je da mi imamo (ne u doslovnoj brojci) 0 konobara koji su dns spremni raditi u tom "X" kafiću.
Nije svaki uvoz radnika isti, Hrvati su uvozom radnika (i drugim faktorima) ekstra profitirali, a većina koja je zamjenjena strancima je otišla ili na bolje plaće ili na bolje poslove.
Kod nas gotovo da ne postoji situacija, radila sam kao spremačica u hotelu, dosla je Nepalka koja sad radi za manje para, a ja nemam posla ili ja moram radit za manje para - takvih situacija nema (pojedinac moze imat i takvu životnu priču, ali govorim o nekom pogledu na sve zaposlene - 1.600.000 domaćih radnika)
[uredio basketas - 28. srpnja 2026. u 12:55]