Ja nisam ekonomski dovoljno potkovan, pa eto samo dva pitanja:

Misliš li, ti osobno, kako je Vlada izabrala najoptimalniji način za namaknuti novac u proračun? Može li se to nazvati socijalno osjetljivom ekonomskom politikom?

@Cantera,
Ad 2.
moj sud je da se nalazimo u situaciji kada se u okviru postojećeg sustava ne može provoditi socijalno osjetljiva politika i da su na snazi vatrogasne mjere. Za obrazlaganje zašto je došlo do te situacije treba previše vremena i prostora, pa ovom prilikom neću ulaziti u to. Takve mjere često ne mogu voditi brigu o socijalnom, što nije u redu, ali koji put jednostavno izabireš između dva zla.
Za ilustraciju:
60% proračuna se puni porezima, a preko 80% prihoda od poreza su porezi na robe i usluge tzv. porezi na potrošnju (PDV, trošarine)

Naziv prihoda	Proračun  za 2012.
PRIHODI POSLOVANJA	108.648.662.675
Prihodi od poreza	64.493.745.965
Porez i prirez na dohodak	1.283.249.556
Porez na dobit	7.668.746.168
Porezi na imovinu	458.862.078
Porezi na robu i usluge	53.355.257.340
Porezi na međunarodnu trgovinu i transakcije	1.719.630.823
Ostali prihodi od poreza	8.000.000

Državi je u kratkom roku najjednostavnije (čitaj: najjeftinije) i najefikasnije  podići PDV ili trošarine da poveća prihode.
Druge opcije za povećanje prihoda su:
1. prošireno oporezivanje imovine - koje se planira (pitanje je u kojem obujmu)
2. drugačije oporezivanje dohotka - što bi u nekim verzijama bila tzv. socijalna metoda, ali s obzirom na mali udio prihoda od poreza na dohodak koje ima centralni proračun, utjecaj toga je vrlo vjerovatno zanemariv i sam po sebi ne bi promijenio ništa relevantno, osim možda subjektivnog dojma u javnosti.
3. pojačano oporezivanje dobiti -koje ima jaki utjecaj na ekonomsku aktivnost i gospodarstvo tako da je veliko oporezivanje zapravo demotivirajuće za investitore, a zaustavlja razvoj postojećih poduzeća, a prenisko oporezivanje je državi gubitak prihoda koji su ostvarivi. Tu treba znati izabrati pravu razinu.
4. povećanje carina - što je u suprotnosti s načelima EU tj. slobodne trgovine koja zastupamo.

Svako povećanje poreza znači da netko plaća više, bilo direktno, bilo indirektno. Najčešće, ako ne rastu plaće, svi ostaju siromašniji, pa se bilo kakvo povećanje poreza (osim ovih kozmetičkih) ne može doživiti kao socijalno osjetljivo.

S druge strane, imamo rashode koji su golemi i koji zbog potpuno lošeg odnosa u privatnom i javnom sektoru (recimo da su to proizvođači mada tu idu i školstvo i zdravstvo koje ajmo reći proizvodi kadrove) te uzdržavanih i zaposlenih u državnom sektoru (oni koji nisu proizvođači), konstantno teže povećavanju. U isto vrijeme zbog lošijeg gospodarstva i padajućeg BDPa prihodi teže smanjenju. Ako nećemo koristiti povećanje poreza, onda moramo smanjiti državne rashode. Kako? Biraj:
manje dati zdravstvu, manje školstvu, manje mirovine, manja socijalna pomoć, manji doplaci, manja pomoć rodiljama,... - sve socijalno neosjetljivo.

Dugo godina smo taj jaz između rashoda i prihoda krpali zaduživanjem. Sada nam taj dug toliko pritišće da nam dodatno zaduženje postaje ozbiljan i prvenstveno skup problem.

Prema tome, u trenutnoj financijskoj situaciji, Vlada je, na žalost, osuđena da bude socijalno neosjetljiva.

Ad 1. ovako na prvu, ja bih napravio sljedeće:
1. Promijenio sve Zakone koji reguliraju radne odnose da se omogući masovno otpuštanje zaposlenih u državnim službama. 2. Pogasio stotine agencija koje postoje na državnim jaslama, a koje ne zarađuju ni približno koliko troše.
3. Maksimalno srezao broj županija,općina i sl.
4. Pomaknuo skalu oporezivanja dohotka prema dodatnom oporezivanju bogatijih.
5. Investirao isključivo u projekte koji imaju brz rok povrata, pritom pazeći da te tvrtke ne postanu novi HAC.. Energetika je recimo, iznimno važna grana koju je Vlada ispravno prepoznala
6. Potpisao menadžerske ugovore sa svim menadžerima u državnim poduzećima sa manjim osnovnim plaćama i dodatnim uvjetnim stimulacijama
...

koliko toga je Vlada napravila? ne previše, tako da sigurno nisu napravili sve što su mogli. Ali, objektivno, za bilo što od mjera rezanja potrošnje će ih dočekati takav backlash od naroda, da se iskreno bojim imaju li muda za to.

Naravno, druga opcija je "hrvatsko gospodarsko čudo". deus ex machina.

Treba Winston Churchill.  Da obeća narodu "krv, znoj i suze". I onda da ga taj isti narod oduševljeno izabere.

Ono prvo još i spada u sferu mogućeg.  A ovo drugo je apsolutno nemoguće jer su i "jugonostalgični ljevičari" i "državotvorni desničari" po svom svjetonazoru (dio kojeg se lijepo vidi i na ovom topicu) u stvari, metnićemoreć, radikalni socijalisti.  Da ne metnemo reć marksisti.  Što znači da njihovo biračko tijelo (a drugo ne postoji), neće nikad birati krv, znoj i suze.

Nije socijalno osjetljivo, jelte.

Krv, znoj i suze se mogu samo u ameriki izabrati, mi "jugonostalgični ljevičari" i "državotvorni desničari" smo za te stvari zaostali.



http://www.youtube.com/watch?v=tK1RZv0VszQ

Zaostali, prenapredni - ko bi ga znao...

Istina za Ameriku - dvije političke opcije, jedna krajnje desna, druga još desnija.  U Hrvatskoj slično, samo jedna krajnje lijeva, a druga ljevija.

Ali isto je istina da je Churchill bio Britanac, a ne Amerikenjac.

Zaostali, maj frend, zaostali... JES, VI AR!

Amerikenjac - Britanac watever... kod njizi ne idemo na bauštelu pa nam nisu ni bitni!

Što se tiče odnosa prema radu i političke osvještenosti, Hrvati su kao narod zreli za lobotomiju.

Zanimljivo je sljedeće- krajnje desna stranka provodi 18 godina autodestruktivne tkzv socijalne mjere, dok stranka lijevog centra provodi politiku posve u duhu liberalnog kapitalizma. Zanimljivo bi bilo vidjeti što je to LIJEVO u politici koju pola godine provodi Kukuriku koalicija? ( osim povećanja poreza)

?

Nisu li HNS upravo liberalni demokrati, to jest, programatski usmjereni na mjere koje provode?


Nije li u politici puno jednostavnije pričati "lijevo" a raditi "desno"?