Jel` ljubav prema domovini opljačkati vlastiit narod i domovinu okoristiti se njome, jel` ljubav prema domovini kohabitirati i surađivati sa dojučerašnjim agresorom, jel` ljubav prema domovini biti godinama u službi antihrvatskih elemenata i onda najednom progledati i promjeniti kožu, boju, stranu, stranku? Jel` ljubav prema Domovini otići na jedan dan u saborsku mirovinu i poslije se opet aktivirati i primati gotovo 40.000 kuna mjesečno dok radnici ne primaju plaću, jel ljubav prema domovini visina vojničkog čina političara ili visina invalidnosti hrvatskog ratnika, jel` mjerilo domoljublja broj dana u ratu ili broj dionica koje posjeduješ, jel mjerilo domoljublja nezaslužen metak ili nezaslužen imetak? To su moje dvojbe kada sjedim, gledam ili slušam neke od “viđenijih” predsjednika stranaka, braniteljskih udruga, “istaknutih” pojedinaca i sličnih ljudi kojima Vi svojim glasom osiguravate poziciju, plaću, moć i utjecaj… To me tišti, muči, kida i ubija. Jel` ljubav prema domovini dati za nju sve ili nešto, a uzeti sve što se može? Jer mnogi oko mene, oko nas drže da su dali nešto, samo rijetki su dali sve dragi moji suborci, moji prijatelji moj hrvatski narode… Onih koji su dali sve nema više među nama da nam sude zbog slabosti i nejedinstva koje sa nama i među nama vlada.
Ma kome su krivi branitelji i hrvatski ratnici sunce li mu žareno (rekla bi mi moja savjest te mi argumentirano nadodala) pa nisu ratnici rasprodali, pokrali, osiromašili državu već političari od kojih rijetki jesu bili u odori, još rjeđi nosili pušku i bili na prvoj crti… I gori su od onih koji kradu i pljačkaju narod i domovinu oni koji to vide i šute ili pa u tome namjerno sudjeluju…
Doduše, da su oni koji uglavnom nisu ratovali izmislili parsto tisuća kojekakvih likova kvazi ratnika – jesu. Da su tim i takvim likovima, kao i sebi samima uvalili solidne mirovine – jesu , da su branitelji teret i poprilčno neugodan uteg za svaku vladu i vlast – jesu. I trebaju biti častan teret i obveza koja će ih opominjati tko je stvarao državu i podnio najveći teret, najveću žrtvu za državu kojom imaju čast upravljati. Da su branitelji uglavnom ekstremni u svojim istupima – jesu i takvi trebaju biti (plačljivci, neartikulirani i nesigurni ratnici nisu nigdje dobili rat), da su manje-više i većinom samozvani “braniteljski predstavnici” i kojekakve braniteljske i ine udruge doveli i poduprali svojom šutnjom na vlasti razne političke hohštaplere čija imena se nalaze na listama banovnih izvadaka RBA koji ovih dana kruže internetom kao i ekipu koja nam je „hapsila“ hrvatske branitelje i generale ali i “popalila” državu – jesu.
Da su mnogi jednodnevni ili jednotjedni “branitelji” i salonski generali i ostali “braniteljski” oficir-časnici odjednom postali sposobni poduzetnici, iznimno se izvještili u bogaćenju i sličnim aktivnostima zahvaljujući političkim strankama kojima su pripadali ili su dijelom – jesu.
Da pravi hrvatski branitelji uglavnom šute o još „pravijim“ “braniteljima” zbog kojih nas i prozivaju -istina- šute.
Da postoji nekoliko tisuća vukovarskih branitelja i pripadnika 204 brigade a Vukovar branilo 1. 800 do najviše 2.000 ljudi branitelja – postoji. Da šutimo o tome – šutimo. Da treba naciji objasniti zašto je tomu tako – treba. Tko ne razumije neka provede 100 dana pod nekoliko tisuća granata dnevno kao, vatrogasac, kao pekar, kao električar, kao sanitet i da ne nabrajam dalje… Da postoje u našoj populaciji lažnjaci, uhljebovići i slična gamad koja je na guzove dobila primanja koja nije zaslužila nego je izmanipulirala sustav uz pomoć istih takvih a svuda su oko nas – postoji.