Limit je inače 14.3 trilijuna dolara. No to je ovih američkih trilijuna - kod njih nema milijardi, bilijardi, nego samo milijun - bilijun - trilijun, dakle 14.3 x 10^12 dolara. Mi bi te trilijune valjda zvali bilijunima...
Meni se čini da je problem ovdje u dvije stvari. Jedna je pretjerano zaduživanje. Druga je ova nova tea-party ideologija, od koje se meni, iskreno, ledi govno.
Pretjerano zaduživanje i nije čudno kad se pogleda sistem financiranja države, tj. porezi. Jedan General Electric, ne znam koja po veličini kompanija u USA (druga, treća, četvrta?) je prošle godine na profit od 5.1 milijarde dolara platila malo ili nimalo poreza. Računovođe to još nisu točno izračunali. Najveće naftne kompanije imaju porezne olakšice da boli glava, i nebrojene stotine milijardi profita.... No, nije to tako samo kod ovih poslovnih divova. Da sad ne iznosim previše osobnoga ovako javno, porezna obaveza moje obitelji prema USA je, iz godine u godinu, u jednocifrenim postocima prihoda. S jedne strane nisam apsolutno nikakav bogataš, no s druge, mislim da smo sigurno u top 10% obitelji u USA po prihodu (desni rep te krivulje distribucije je ovdje jaaaaako duuuuuug i tanašan). I bez ikakvih akrobacija, financijski makinacija, trikova, dionica, dividendi, kuraca-palaca, porezna obaveza izađe 7%-9%. I kad pogledam sve to, iskreno se čudim kako ova država uopće funkcionira ovako dobro kako funkcionira??
Aha, u dugu su umptnaest bizilijardi novaca. Pa normalno, kako drukčije; i ja se čudim ko pile dreku...
Onda se nađu ovi briljantni umovi iz te čajanke, i zaključe da je taj deficit rezultat toga što država previše troši. E sad, daleko od toga da država ne bi mogla trošiti puno manje, tu nema nikakvog spora. No, tea party je uvjerenja da je država sama po sebi - zlo. I da je bilo kakvo uplitanje države u tvoj privatni život najveće zlo. Što ovako, kao parola, zvuči jako sexy, moram priznati. No, kad malo bolje pogledaš, po njima ne bi bilo ni policije ni doktora ni škola ni penzija ni ničega drugoga u javnom sektoru, jer to su sve prsti Velikog brata kojima kontrolira mene, "običnog čovjeka". Sve bi bilo privatno, i sve bi bila individualna odgovornost pojedinca. Što, opet, ima svojih vrijednih strana, dapače znam mnoge kojima ništa ne bi škodilo da im netko princip individualne odgovornosti utuvi u glavu, ali...
Ali naravno, postojali bi zakoni protiv, recimo, masturbacije - jer zgriješiti mišlju je isto kao i zgriješiti tijelom, jelte. Znači, kad si silom prilika daleko od svoje voljene osobe neko vrijeme, i onda se odlučiš "vlastoručno riješiti nakupljenih tenzija", a pri tome slučajno ne misliš baš na svoju ženu ili muža - prekršio bi zakon. Da ne govorim za one koji nisu u braku... E da, i jedino što bi bilo državno i što bi se plaćalo bianco čekovima bi bila "domovinska sigurnost". Tj. vojska. Ne znam, nitko od njih mi još nije objasnio kako bi ta njihova Amerika bila bitno drugačija od, recimo, Irana. Ili u najboljem slučaju najdivljijeg divljeg zapada, gdje bi naravno bilo protuzakonito pogledat sliku dupeta od J-Lo u novinama ili na TV. A da, postojala bi sloboda govora, pa bi im mogao javno na TV reći da nisu normalni... ajd, bar nešta.
No, da se vratim budžetu - teorija republikanaca, među kojima drmaju ti čajni ideolozi, je da bi svako povećanje poreza bilo pogubno za gospodarstvo, nezaposlenost, standard, itd. itd. Teoretski, to i drži vodu. Praktično - Clinton je imao ne balansiran proračun, nego je imao višak u njemu, i imao je najbolju ekonomsku situaciju u Americi od, valjda drugog svj. rata, ili ne znam otkad. Onda je došao Bush, smanjio poreze, poslao meni prvo na $300, a onda još jedan na $600, i odlučio mi oprostit $1000 godišnje, za svako dijete što imam. Jej Bush, najbolji političar u povijesti... mene. Al to što je poslije njega ostala razjebana država je krivica, naravno, Obaminog socijalizma.
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.