Slažem se da je Slaven imao pehove.

Evo, sad ću iz glave nabrojati Dalićeve pehove, pa ti procijeni tko je veći pehist. 

SP Rusija

Danska - promašujemo penal u produžetku za pobjedu. 

Rusija - primamo gol, pri kraju drugog produžetka. 

Francuska - primamo gol iz nepostojećeg faula i još nam se sudi jako upitan penal.

EP u 11 zemalja

Ispadamo od Španjolske u osmini finala, pritom smo imali zicer za 4-3. 

Ispali smo na način da primamo gol, jer nam igrač ima dječje bolesti i ide piti vodu u trenutku španjolske akcije. 

Neviđen peh.

S tim da smo otišli na Španjolce doslovno u zadnjoj minuti. Švedi su dali gol u zadnjoj minuti i tako se ždrijeb promijenio. 

SP u Kataru

Ispadamo od Argentine u polufinalu, na način da se Argentini svira upitan penal. Sve to u trenucima, gdje smo imali kontrolu nad utakmicom.

EP u Njemačkoj. 

Ispadamo, jer primamo gol u rašlje u 97-oj minuti od Italije. 

Liga nacija u Rotterdamu. 

Gubimo finale na penale. 

Liga nacija četvrtfinale u Parizu. 

Gubimo na penale. 

Dalić je zapravo jedan ogroman pehist, kad se ovako nabroje velike utakmice koje smo izgubili sa njim na klupi.

Svaka reprezentacija ili klub na osvajačkom putu ima sreće ili nesreće. Imao je Real milijun puta sreće. 

Na kraju se samo rezultati pamte.

Pa mi u četvrtfinalu 2018 umjesto sa projiciranim Španjolcima igramo s Rusima - jel to sreća da izvlačimo znatno slabijeg protivnika? Jel Modrićev penal koji se od Akinfejeve ruke odbija od stative pa u prečku pa u gol čista sreća? Jel Fernandezovo promašivanje čitavog gola dok Subašić ostaje ukopan na mjestu sreća? Jel Kaneov udarac u stativu koji se uz neko čudo ne odbija u naš gol od Subašićevih nogu luda sreća? Ono da ponoviš u laboratorijskim uvjetima od 100 puta 99 se odbija ravno u naš gol i idemo na 0:2. Bi li se vratili, možda ali teško. Ok, Perišićeva stativa Rusima je peh, kao i ona Englezima ali ta je došla nakon Kaneove situacije..

U Kataru prolazimo skupinu tako što je Lukaku promašio 4 mrtve situacije, ok kao drugoplasirani idemo na prvog iz skupine u kojoj su Njemačka i Španjolska i gle peha mi idemo ravno na.. Nippon! 🤪 koji biva čak i malo bolji od nas, nema problema napenalimo ih rutinski. Idemo dalje na Brazil, dosta bolji od nas, Livaković spašava, dobro se branimo kao kolektiv, dobro je pripremljena utakmica no ipak gubimo 1:0 ali ukaziva se Petković koji uz mali odbijanac (khm) izjednačava. Napenalimo ih lagano, Livaković promaši stranu Marquinhos gađa vratnicu i idemo u polufinale.

Mislim, može se još tu toga nadodavati na jednu ili drugu stranu argumenta, ali moj zaključak na ovu temu je da sve nesreće i pehovi kako sa ždrijebovima tako i u samim utakmicama koje su pratile Bilića i donekle Čačića na euru, Daliću se vratilo nazad u Rusiji i Kataru. 

Naravno nije sve bilo samo sreća kao što Biliću nije bila sve samo nesreća, to ne tvrdim.

Nije ni Dalić pao s marsa. Većinski je dobre poteze vukao na ta 2 prvenstva, pogotovo u Rusiji i očito je jako, jako dobro hendlao svlačionicu čitavo vrijeme što je ključno. Ali uz trenerske vještine i dobru pripremu momčadi, imao je i priličnu količinu sreće i povoljnih okolnosti, pogotovo u usporedbi sa spomenutim prethodnicima što mislim nije nimalo kontroverzno reći.

Niti se toga treba sramit, to je sasvim normalno u nogometu. Moraš imat barem malo sreće za bilo kakav uspjeh. Ili biti toliko suludo bolji da si iznad sreće, pehova i random događaja. 

nema šanse. Ne libi se reći što mu se ne svidja, a to teško prolazi kod članova sujetne Obitelji

Ekipa mora biti brutalno mentalno spremna, da nakon što gubi 1-0 protiv Danaca, Rusa i Engleza - sve to preokrene. Valjda je tu nekakva zasluga izbornika

Ne, nije. Ta i ona protiv Belgije su utakmice u kojima smo, za Dalićevog mandata, imali daleko najviše sreće s obzirom na događanja na terenu i xG protivnika. A i dojam uživo je pratio statistiku, Brazilci su promašili (ili je Livaković obranio) veliki broj dobrih šansi, a onda smo u valjda jedinom pravom napadu zabili nakon one odbijene lopte Petkovića.

https://xgscore.io/world-cup/croatia-brazil/xg-statistics

Edit: ovo me natralo da idem gledat sažetke. Znači Livaković prije trenutka sudara izlijeće sa svoje početne pozicije prema argetinskom igraču kroz nekoliko koraka u polu-isprekidanom pokretu, nije ni kontinuiran trk, nije ni uz veća zastajkivanja. Istina da "milisekundu" prije sraza Livaković zaustavi svoju desnu nogu odnosno stopalo na pod i istina da je za vrijeme samog sraza Livaković taj koji je stacionaran, ali to je sve bilo kao što sam rekao, "milisekundu" prije samog sraza. Naravno ne mislim doslovno milisekundu, to je možda kojih pola sekunde. U tom trenutku je argentinski igrač već u pokretu i već se kreće tom putanjom, ne postoji fizičko biološki mogući način da argetinski igrač izbjegne taj sudar. Tako bi svi golmani mogli izlijećat, u zadnji tren zakopat kopačku ispred igrača i tvrdit da se igrač zaletio u njih. U konačnici Livaković zahvaća obe noge argentinskog igrača.

Penal je "upitan" samo i jedino zato što se radi o Hrvatskoj...