adrian je napisao/la:
Tuchel korektno preuzeo odgovornost za poraz nakon oštrih kritika. U pravo je kad kaže Engleska nije na razini da osvoji naslov. Očekujem pobjedu Francuske. Bolja su momčad i čini mi se bolje u stanju zaboraviti poraz u polufinalu.
Veselim se finalu. Najbolje ekipe turnira će odlučiti pobjednika turnira. Sviđa mi se da ne igraju dvije repke iz Europe. Oče Argentina uspjeti što Francuska 2022, Brazil 98 i Argentina 90 nisu uspjeli? Cucurella protiv Messija će biti zanimljivo gledati kao i bitka između majstora jedne nogometne škole protiv majstora mentaliteta predvođeni genijalnim Messijem.
Vidi cijeli citat
Je, kako da ne. Kako je točno preuzeo odgovornost? Lik je smiješan, pomalo sramotan, izaziva susramlje kao dok gledam The Office, samo s bitnom razlikom što je Brent/Scott urnebesno smiješan.
Ono što on naziva preuzimanjem odgovornosti zapravo je školski primjer obrambenog mehanizma u kojem netko verbalno preuzima krivnju, dok istovremeno pasivno-agresivno opravdava svaku svoju odluku.
Podsjetimo se kako je nakon ''preuzimanja odgovornosti'' lik hladno sipalio da ne žali ni zbog čega i da bi opet donio iste odluke. Bonus mu ide i na izjavu da Englezi jednostavno nemaju u svom DNK-u da drže posjed pod pritiskom. Čovjek svoju promašenu taktiku slika kao plemenit pokušaj spasa, a izravno prebacuje krivnju na tehničke i mentalne limite samih igrača, iako je on taj koji je zasrao tako što je izvadio ofenzivce i ostavio momčad bez ikakve mogućnosti za kontranapad.
A kako se pajser tek posrao po utakmici za treće mjesto, monumentalno. Za naciju koja u cijeloj svojoj povijesti ima samo jednu jedinu medalju sa svjetskih smotri to je nevjerojatno podcjenjivanje. Objektivno gledano, osvajanje bronce za Englesku bi bio najveći uspjeh u posljednjih 60 godina na stranom tlu, a njihov izbornik to javno naziva utakmicom koju nitko ne želi igrati. Samo zbog toga zaslužuje da ga se katapultira.
To je sve goli k***c i lažna odgovornost. Prava odgovornost sadrži element samokritike i učenja iz pogreške, a njegov nastup je zapravo PR-ovska prkosna obrana vlastitog ega. On se navodno postavlja kao štit ispred momčadi, ali u stvarnosti poručuje kako je on savršen taktičar koji je sve napravio bez greške, a to što igrači ne znaju zadržati loptu dulje od tri dodavanja, to je problem njihove genetike i podrijetla.
Njegova retorika neodoljivo podsjeća na hrvatske političare i sportske radnike, kod kojih se to preuzimanje odgovornosti već desetljećima odvija po točno utvrđenom šablonu. To je taj klasični obrambeni PR u kojem se arogancija želi prikazati kao čvrst karakter i liderstvo. Frajer se savršeno uklapa u balkanski mentalitet prebacivanja loptice.
[uredio Lionel Mandrake - 18. srpnja 2026. u 14:23]
