Nepodnošljiva lakoća odbijanja

Foto: Bojan Purić

Nakon dva neuspjela pokušaja Rijeka je i više nego ozbiljno, i više nego ambiciozno krenula u treću kandidaturu za Mediteranske igre. Bezbroj reklama u domaćim i stranim medijima, mnogobrojne prezentacije na najvećim sportskim natjecanjima, putovanja i lobiranje po zemljama Mediterana ne samo sportskih djelatnika već i političkih i duhovnih vođa, ne samo na razini grada već na razini države nisu bili dovoljni. Sva politika lažnih obećanja i zakulisnih igara zabljesnula je u španjolskoj Almeriji. Svi su obećavali, a rijetki obećanje ispunili. Rijeka je dobila 22 glasa u prvom krugu, najmanje od svih kandidata, čime su ostali zgranuti ne samo naši "izaslanici" već i nepristrani promatrači. Nakon donešene odluke princ od Monaka je komentirao kako ne zna na temelju čega je takva odluka donesena, strane medijske kuće su uzimale izjave u većoj mjeri od naši predstavnika nego od Talijana. Po tko zna koji put Rijeka je bila tako blizu, a ostala tako daleko. Još jednom moralni pobjednici, ali to vrijedi samo u srcima Riječana i nigdje drugdje…

Prije današnjeg dana određeni izvori su upozoravali da nije sve tako blistavo kao što smo mislili. Najveća "prijetnja" trebali su nam biti Grci i njihov Patras, ali tješila je činjenica kako su oni domaćini sljedećih Olimpijskih igara, i kako ne bi bilo pošteno da dobiju i Mediteranske igre. I zaista nisu, ali su zato ih dobili Talijani i od pojma "pošteno" MOMI je napravio cirkus. Da ironija bude veća s Italijom je sve i počelo. Prva riječka kandidatura donijela joj je borbu s gradom Barijem. Činilo se da je borba izjednačena i da će Bari dobiti igre samo ako Rijeka odustane. Naše tadašanje izaslanstvo predvođeno Antunom Vrdoljakom pristalo je na dogovor. Rijeka je odustala, Bari je dobio igre, a mi obećanje da su sljedeće igre sigurno naše. Stanovnici Rijeke gnjevno su reagirali na takav razvoj događaja komentiravši kako je trebalo iskoristiti priliku, a ne "pregovarati s vragom", i bili su u pravu. Talijani su po mnogima organizirali najlošije Igre u povijesti, mi smo u drugoj kandidaturi izgubili od Tunisa i išli dalje čekajući današnji dan, a danas se dogodio Palermo. Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel je nakon današnje odluke kratko komentirao kako ne bismo uspjeli dobiti niti Prvenstvo Balkana, s obzirom da bi se morali suočiti s utjecajem Grčke i Turske.

Foto: Vlaho Hrdalo

Ne treba uopće biti genijalac kako bi se ustvrdilo da koliko god uložili u promociju, koliko god se trudili, postoje veći i jači čiji je povišeni ton snažniji od svih naših nastojanja. Italija je dobila Igre, a prema prvim, ne samo našim, reakcijama Igre su izgubile još jednu dozu značaja. Župan primorsko-goranski Pavao Komadina, u svojoj prvoj izjavi nakon rezultata spomenuo je kako ne treba isključiti mogućnost da je na ovaj način Hrvatska "kažnjena" i za neke aktualne političke probleme na međunarodnom planu. "Utjecaj i politika" zasjenili su olimpijski moto sazdan u "Brže, više, jače".

Ove igre ujedno su trebale označiti i renesansu riječkog sporta kroz izgradnju nove i obnovu postojeće infrastrukture. Od toga sada neće biti ništa, bar ne u mjeri u kojoj je trebalo biti. Pokušati će se u dogovoru s Vladom Republike Hrvatske ostvariti barem dio planova.

Na koji način će hrvatske sporstke institucije "odgovoriti" na ovaj mediteranski šamar vidjet ćemo. Treba prespavati noć i ohladiti glave. Bez obzira na sve Rijeka je još jednom prevarena, umjesto glasne proslave, gradom na Rječini danas bruji Krepat ma ne molat... Još jednom treba dignuti glavu i krenuti dalje...