Gana

Još od 1957, kada je kao britanska kolonija Zlatna Obala postala prva afrička zemlja koje je stekla nezavisnost, Gana je ubrzo postala jedno od značajnijih središta na nogometnoj karti Afrike. Od velikih imena koje je Gana dala nogometnom svijetu treba istaknuti Abedija Pelea, kojeg mnogi smatraju jednim od najboljih afričkih igrača svih vremena. Iako nikad nije sudjelovao na Svjetskom prvenstvu, kao 17-ogodišnjak, Pele je 1982. s Ganom osvojio Afrički kup nacija. U najdražem dresu odigrao je 67 utakmica, postigavši 33 pogotka, postavši tako igrač sa najviše nastupa za Ganu, ujedno i najbolji strijelac Gane u povijesti. Ništa manje zapažen Pele nije bio i u klupskim natjecanjima. Najveći trag ostavio je u Francuskoj, u dresu Olympic Marseillea, za koji nastupao u dva navrata, od 1987. do 1989. te od 1991. do 1993. Svoja najveći uspjeh ostvario je 1993. osvojivši s francuskim klubom Ligu prvaka, u finalu protiv Milana, u susretu u kojem je proglašen igračem susreta. Od osobnih priznanja, tri je puta proglašavan Afričkim igračem godine, 1991.,1992., 1993.. Karijeru je završio 2000. godine u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje je od 1998. do 2000. igrao za momčad Al Aina.

Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da Gana, do Njemačke, u devet pokušaja nijednom nije uspjela izboriti odlazak na Svjetsko prvenstvo, tim više što je čak četiri puta osvajala Afrički kup nacija (1963, 1965, 1978, 1982). Osim toga, Gana je oduvijek bila poznata po sjajnom radu s mladim nogometašima, o čemu svjedoči i podatak da je 1991. i 1995. osvojila naslov Svjetskog prvaka do 17 godina, dva naslova viceprvaka, 1993. i 1997. te treće mjesto 1999.. Također, dva su puta bili viceprvaci na Svjetskom juniorskom prvenstvu, 1993. i 2001.

Zbog lošeg koeficijenta, Gana je svoj put do Njemačka započela u pretkvalifikacijama, kada je sa ukupnih 7:0 svladana slabašna Somalija. Ždrijeb kvalifikacija dodijelio im je vrlo neugodnu grupu dva, sa Južnom Afrikom, DR Kongom, Burkina Fasom, Ugandom i Zelenortskim otočjem. Kada su se Crne zvijezde na otvaranju kvalifikacija sa gostovanja iz Burkine Faso vratile sa porazom od 1:0, mnogi su pomislili kako će ovo biti još jedne promašene kvalifikacije. Ipak, već u sljedećem nastupu, sa visokih 3:0 svladan je prvi favorit grupe, Južna Afrika. Nakon toga, Gana je donijela bod iz Ugande, te kod kuće svladala Zelenortsko otočje.

Usred kvalifikacija, nakon četiri odigrana susreta, klupu Gane nastupio je Portugalac >Mariano Barreta, koji je preuzeo vođenje Maritima. Vodstvo Saveza našlo su u prilično delikatnoj situaciji, tim više što su slijedila dva susreta sa Ganom izjednačenim Kongom. U prvom, onom domaćem, koji je završio 0:0, na klupi Gane sjedio je Sam Arday, da bi u međuvremenu izborničko mjesto bilo povjereno 57-godišnjem Srbinu Ratomiru Dujkoviću, koji je ostao zapažen još u kvalifikacijama za Afrički kup nacija 2004., kada je Ruandu senzacionalno odveo na završnicu u Tunis, izbacivši pritom Ganu.

Dujković je od samog početka znatno postrožio disciplinu u momčadi, izbacivši iz reprezentacije do tada nedodirljivog kapetana Sammya Kuffoura. Taj ludo hrabri potez ubrzo mu se isplatio, budući da je na gostovanju u Kongu uspio izvući bod. Nakon toga uslijedila je sjajna završnica kvalifikacija, četiri pobjede u posljednje četiri utakmice, zahvaljujući kojima je Gana uvjerljivo došla do prvog mjesta, završivši kvalifikacije sa 21 bodom, čak pet više od drugoplasiranog Konga.

Ključna pobjeda ostvarena je na gostovanju u Južnoj Africi, tri kola prije kraja kvalifikacija, kada je pogocima Amoaha i Essiena došla do 0:2, tako da su već i pretposljednjem kolu, rutinskom pobjedom nad Ugandom od 2:0, izborili svoj premijerni nastup na Svjetskom prvenstvu, postavši prva afrička reprezentacija koja je osigurala odlazak u Njemačku.

Službena potvrda velikog napretka Gani je prošle godine došla i od strane Fife, kada je proglašena reprezentacijom koja je najviše napredovala u 2005. godini, poboljšavši svoj ranking za 27 mjesta, te je trenutno 50. reprezentacija svijeta.