Tunis

Izabranici Francuza Rogera Lemmera do Njemačke su došli kroz petu kvalifikacijsku grupu, u konkurenciji sa Gvinejom, Kenijom, Bocvanom, Malavijem, i najljućim konkurentom Marokom. Sam početak kvalifikacija nije bio obećavajući za Tunižane, budući da su nakon početne domaće pobjede nad Bocvanom, u slijedećem susretu poraženi na gostovanju u Gvineji (2:1). Ipak, Orlovi sa Kartage zbili su redove te su u sljedećem susretu izvukli bod na gostovanju Maroku, odigravši 1:1. Nakon toga, Tunižani su još jednom remizirali, na gostovanju u Malaviju, da bi potom zabilježili četiri pobjede, što im je omogućilo da im je u posljednjem susretu kvalifikacija za odlazak u Njemačku bio dovoljan i bod. A tog 8. listopada 2005., baš kao i u veljači godinu dana ranije, u finalu Afričkog kupa nacija, Tunisu je na noge, pred 60.000 gledatelja u Radesu, došao Maroko, kojem je za odlazak u Njemačku igrala samo pobjeda. Na strani Tunižana bila je i tradicija, budući da u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo Tunis nije poražen od Maroka punih 45 godina! Unatoč vodstvu Marokanaca od 0:1 i 1:2, tradicija se nastavila, te je Tunis pogocima Chadlija i Claytona došao do konačnih 2:2 i svog četvrtog nastupa na Svjetskom prvenstvu.

A svoj prvi nastup na Svjetskom prvenstvu Tunis je imao u Argentini 1978., kada je pobjedom nad Meksikom od 3:1 postao prva afrička reprezentacija koja je zabilježila pobjedu na Svjetskom prvenstvu. Uz pobjedu nad Meksikom, Tunis je uspio odigrati neriješeno sa budućim Njemačkom, no zbog poraza od Poljske nije se uspio kvalificirati u drugi krug. Od te 1978. Tunis čeka ne samo na drugi krug već i na svoju drugu pobjedu, budući da je 20 godina kasnije, u Francuskoj 1998., doživio poraze od Engleske i Kolumbije, te odigrao neriješeno s Rumunjskom, dok je u Japanu i Koreji 2002. ostvario identične rezultate, poražen je u susretima protiv Rusije i Japana a remizirao je s Belgijom.

Osim trećeg uzastopnog plasmana na Svjetsko prvenstvo, potvrda dobrog rada Rogera Lemerrea došla je i 2004. godine, kada se Tunis kao domaćin, po prvi puta okitio naslovom pobjednika Afričkog kupa nacija, svladavši u finalu na 11-erce Maroko, čime je Lemerre postao prvi trener koji je osvajao naslove kontinentalnog prvaka Europe i Afrike.

Ništa manji ugled nemaju ni tuniski klubovi, koji su uz egipatske među najboljim afričkim. Posebno vrijedi izdvojiti Esperance Tunis, koji se može pohvaliti da je jedini afrički klub pobjednik četiri različita afrička natjecanja - Lige prvaka, Kupa kupova, CAF kupa i Afričkog Super kupa.

U svakom slučaju, Tunis će u Njemačkoj tražiti korak više, prije svega drugu pobjedu na Svjetskim prvenstvima. U grupi H, zajedno sa Španjolskom, Ukrajinom i Saudijskom Arabijom to se uopće ne čini nemogućom misijom, tim više što svoj prvi susret igraju upravo protiv Saudijske Arabije.

Orlovi sa Kartage mogli bi poletjeti visoko...