Rukomet

Legice moja, gdje si?

Vedran Stilin • subota, 15.12.2007.

Prije otprilike dva mjeseca Legice moja išla si uz bok zagrebačkoj i splitskoj kolegici, dok bismo te danas mogli strpati na kraj jedne poznate reklame i tvoju vrijednost nazvati – neprocjenjivom. Ne zato jer si od velikog značenja (ne brini, jesi), već zato što su te mnogi izigrali da niti sama ne znaš u ovom trenutku koliko vrijediš i kada ću te napokon ugledati…

Slika broj jedan. U uvodnom dijelu možete vidjeti sliku s nekakvom čudnom građevinom u lijevom kutu vrlo vjerojatno obasjanom onime što stoji uspravno nad njom. Naravno, nikako ne smijete smetnuti s uma i slobodan let ptice koja je bez sumnje u potrazi za hranom u ovim teškim zimskim vremenima. Međutim, sloboda je u ovom tekstu riječ koja se piše sa strahopoštovanjem jer Legica moja ju nema. Da ima i mrvicu nje danas bih pisao o nastanku njezine gracioznosti, dok se ovako sve svodi samo na veliku čistinu prekrivenu snježnim pokrivačem gdje je trebala biti Legica moja.

Slika 1 od 2.
Foto: Vedran Stilin

Slika broj dva. Kolo sreće uokoli, vrteći se ne pristaje. Tko bi doli sad je doli, a tko doli, doli ostaje. Nažalost Legice moja to su pravi stihovi za tebe jer okrenuvši kotačić sreće na svome mišu, tvoja sreća i dalje leži zatrpana snijegom i teško da će uskoro ugledati svjetlo dana. Biranim riječima bila si najavljivana, za velika djela predodređena, ali danas to sve pada u vodu jer za nešto više od godinu dana bez ikakvih izlika moraš biti tu. Gdje si?

Slika broj tri. Sreća je okrutna stvar i zna to Legica moja, a kada se s tobom samo našale i stavljaju tvoj nastanak pod znak pitanja onda znaš da tu nema pravde. I neće je biti dok netko moćniji od svih nas ne odluči staviti Legicu moju na svoje mjesto. Jer to mjesto joj i pripada ma koliko god se pravili ludi i seljakali je po drugim gradovima – Legica moja mora biti tu za nešto više od godinu dana. Ne zanima me, na vama je da smislite kako to izvesti jer moram ju vidjeti.

Slika 2 od 3.
Foto: Vedran Stilin

A bila bi već tu da ima pravde jer njezini začeci počinju početkom desetog mjeseca kada se za usluge Legice moje davalo i više od 800 milijuna kuna. Tada su je svi ismijali i srezali njezinu vrijednost na četiri puta manju cifru što realno gledajući i jest onaj iznos koji zadovoljava Legicu moju, ali nikako ne zadovoljava mene kojemu je to samo prebacivanje odgovornosti i milijuna s jednog čovjek na drugog bez pravog dokaza da ću ju uskoro ugledati.

Da stvar bude još tragičnija trenutno nema onoga tko bi rekao: "Dosta je!" Što u svemu tome vrijedi moj glas koji o ničemu ne odlučuje, čiji govor izgleda kao nijema gestikulacija jer teška srca priznajem kako sam predodređen samo gledati kako nje nema. I neće oni gore iznad onih gore čekati da se nešto promijeni u cijeloj toj priči. Duboko sam uvjeren kako će Legicu moju dobro udomiti na nekoj drugoj lokaciji, u nekom drugom mjestu, dok će nama lijepo upakirati pitanje zar je zaista moralo do svega toga doći. Pitanje na koje ćemo sami morati pronaći odgovor.

Ipak, to je najcrnja pomisao u cijeloj ovoj priči i ne želim o tome niti razmišljati dok postoji i malo šanse da ju ugledam onakvu kakvu sam je i zamišljao. Ona mora biti tu početkom 2009. godine jer bez obzira koliko se vi svi grebali za vlast neki su u ovoj priči samo prolaznici dok bi netko tu trebao ostati za sve nas još dugo, dugo vremena.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!