Španjolskoj sadašnjost, Njemačkoj budućnost

Premda će se Nijemci tješiti činjenicom da su plasmanom u polufinale ostvarili cilj najavljen uoči početka loptanja na jugu Afrike, ostaje dojam da je Elf večeras u mnogočemu podbacio. Ekipa koja je plijenila hrabrom i atraktivnom igrom večeras je svojim navijačima i svima onima čije su simpatije putem zaradili ostala poprilično dužna.

Neću kriti da su i moje simpatije uoči polufinalnog ogleda sa Španjolcima bile na strani Njemačke. Izabranici Joachima Löwa malo su koga mogli ostaviti ravnodušnim nakon nevjerojatnih 8:1 protiv Engleske i Argentine, a Elf je u pet istrčavanja na južnoafričke travnjake djelovao kao momčad kakvu bih želio gledati u finalu.

Rapsodiji njemačke mladosti ipak je morao doći kraj. Sve ono što je krasilo njihovu igru u dosadašnjih pet utakmica večeras je izostalo, a momčad koja je na sastavne dijelove rastavila Gordi Albion i Albiceleste večeras je djelovala preplašeno, umorno i bezidejno.

Bilo bi pretjerano krivicu za njemački poraz svaliti isključivo na izostanak Thomasa Müllera, premda se u svakom slučaju radi o bitnom, možda i ključnom pojedincu na njemačkom putu do finala. Razloge poraza, odnosno španjolske pobjede valja tražiti u činjenici da je Vicente Del Bosque dobro proučio njemački stroj i svog protivnika natjerao da se podredi španjolskom načinu igre.

Vodeći se primjerima iz susreta s Engleskom i Argentinom, Löw je smatrao da i Španjolsku može dobiti uz manji posjed lopte i ubojitu metamorfozu iz obrane u napad i tu je pogriješio. Španjolskom je veznom redu prepustio inicijativu, no za razliku od Engleske i Argentine Furija je znala čemu služi lopta.

Andres Iniesta i Xavi pakleni su tandem koji zna igrati zajedno i s povezom na očima, a kada je službena statistika nakon pola sata igre pokazivala igru bez ijednog prekršaja i bez ikakvog pritiska na čovjeka s loptom, bilo je jasno da se Nijemcima u ovom susretu loše piše.

Španjolci niti u ovoj utakmici nisu umirali od ljepote, no zreliji i iskusniji za jedan veliki naslov sakrili su loptu, uspješno zatvorili prilaze Ikeru Casillasu, igrali svoju igru i dočekali trenutak odluke. Jedan pogodak Portugalu, jedan Paragvaju i jedan Njemačkoj, to je sve što je bilo potrebno na putu do svjetskoga finala i otvaranja prilike za ispisivanje nove stranice španjolske nogometne povijesti.

Njemačka se pokušala prilagoditi protivniku i pritom zaboravila na vlastite vrline. Lekcija je to koja će njemačkoj mladosti već na sljedećem velikom natjecanju dobro doći, lekcija koja bi od mladih mačića ponovno mogla stvoriti lavove. Španjolskoj pripada sadašnjost, a Njemačka za svoju budućnost definitivno ne mora strahovati. Ovu ćemo generaciju još dugo gledati u glavnim ulogama na europskim i svjetskim smotrama.

Gaje li kakve sumnje, za potvrdu uvijek mogu upitati nepogrešivog Paula.