Tri velika plusa - Tin Jedvaj, Zlatko Dalić, pun Maksimir

Fantastična večer u Maksimiru. Bilo je trenutaka kada je vladala euforija, Hrvatska je zabijala, stvarala prilike i na kraju slavila, ali bilo je i trenutaka kada su Španjolci bili vrlo opasni. Dva puta su i oni zabili, ali fanatična borbenost i želja hrvatske momčadi na kraju je nagrađena.

Priprema utakmice nije bila lagana, međutim odrađena je sjajno i Španjolska za razliku od one utakmice u Elcheu nije izgledala tako moćno. Doduše, i tamo je takva postala tek nakon izlaska Vrsaljka i prvog pogotka, dotad je Hrvatska bila najmanje ravnopravna, ako ne i više od toga. Praktički cijela hrvatska momčad bila je još daleko od prave forme što je bilo i logično jer dok su se Španjolci nakon debakla u Rusiji pripremali s klubovima, Vatreni su proslavljali srebro.

E sada se to promijenilo. Sada su i hrvatski reprezentativci uhvatili formu, ima u dobrom dijelu njih još puno rezerve, ali i ovakva Hrvatska bila je dovoljno dobra za svladati Španjolsku. Bilo je dosta dobrih stvari, dobrih pojedinaca, ali odlučili smo se za tri plusa koja će ostati u pamćenju nakon ovog dvoboja.

1. Tin Jedvaj

Zamislite da je Tin Jedvaj igrao u kontinuitetu na vrhunskoj razini od prvog dana kada je otišao iz Dinama. Da nije bilo praznog hoda, da nije bilo tih nesretnih ozljeda, da nije bilo seljakanja po pozicijama, kakav bi to već sada bio igrač. Da se razumijemo, Jedvaj je sjajan, ali ima potencijal za postati vrhunski.

Prirodna pozicija stoper, desni bočni po potrebi, ali ako se baš mora, a lijevi bočni ako baš nema tko. Dogodilo se prije Španjolske da baš nije imao tko uskočiti na tu poziciju, Zlatko Dalić vagao je hoće li staviti Jedvaja ili Antonija Milića i povukao očekivani potez i stavio Jedvaja.

Po njegovoj strani Španjolci su rijetko prijetili, tek nekoliko puta se dogodilo da se malo "zaboravio" i previše uvukao u sredinu, ali nije bilo posljedica. Zanimljivo, dobro je odrađivao posao na posve atipičnoj poziciji, a golove je majstorski zabijao na dijagonalnoj strani, s pozicije - desnog krila. Dosta puta tijekom karijere Jedvaj je zabijao iz drugog plana, nikada nije zabio dva gola u jednom susretu, a nije mogao izabrati bolju utakmicu, bolje vrijeme i bolji način za doći do toga.

Jedvaj je pokazao da za silu može odigrati na toj poziciji, ne treba se zanositi i misliti da je s ovom utakmicom riješeno pitanje lijevog beka, a dobre su vijesti da je Ivan Strinić dobio zeleno svjetlo za povratak na travnjak, oporavit će se i Josip Pivarić, Borna Sosa, Marin Leovac, Borna Barišić, redom prirodni lijevi bekovi.

2. Zlatko Dalić

Vremena za pripremu bilo je malo, ali Dalić je to vrijeme iskoristio na pravi način. Hrvatska je izgledala dobro, kompaktno, izmjene koje su povučene bile su hrabre i na kraju su se isplatile, a Dalić je jako dobro pripremio i vodio utakmicu. I ta kocka s Jedvajem na kraju je ispala sjajan potez te u biti osim onih sat vremena u Elcheu gdje je Hrvatska bila totalno izgubljena, Dalić je nastavio odrađivati dobar posao.

Ovdje je imao hrabrosti Španjolsku napasti unatoč svom napadačkom potencijalu protivnika i činjenici da su Španjolci izrazito opasni. A posebno je imao hrabrosti ubaciti u igru, i to kada se rezultat lomio, Nikolu Vlašića i Josipa Brekala. Dalić je jednostavno poručio da se nema što čekati s njihovim uvođenjem, nisu to talentirani klinci na rubu prvih 11 nekog hrvatskog prvoligaša već nositelj igre moskovskog CSKA koji je iz mjeseca u mjesec najbolji igrač kluba, a usto ga jako dobro pamti madridski Real, te igrač koji briljira u Wolfsburgu, u Bundesligi.

Brekalo se odmah zahvalio sudjelovanjem u pobjedničkom golu, kako li je samo Ceballosa poslao na kiosk briljantnim driblingom, a onda zapucao da bi De Gea samo kratko odbio do Jedvaja koji zabija. Niti Vlašić, a niti Brekalo nisu više igrači koje treba zvati u reprezentaciju da skupljaju iskustvo treniranjem s Modrićem i Rakitićem. Oni su tu i trebaju biti tu kako bi igrali. Dalić to zna i Dalić je to i pokazao.

3. Pun Maksimir

Sjećate li se kada je Maksimir zadnji put bio ovako pun kada je igrala reprezentacija? Onda kada je u Zagrebu gostovala Srbija. Tada je bilo više gledatelja, natiskali su se posvuda, ali samo onaj dvoboj s Grcima poslije toga približio se ovom. U HNS-u zadovoljno trljaju ruke, stadion je bio rasprodan u kratkom roku tako da nije bilo one uobičajene slike kada se na dan utakmice kupuju na blagajni ulaznice.

Nastup na Svjetskom prvenstvu u Rusiji bio je okidač, protiv Engleske na Rujevici nije bilo navijača na tribinama i znalo se da će Španjolsku doći gledati poveći broj ljudi. No potpuno rasprodan stadion je ipak malo teža kvalifikacija, ali to se dogodilo, navijanje na visokoj razini, bez ikakvih incidenata, vrhunski i sportski.

Međutim veliki interes je očekivan. Bila je to prva utakmica nakon SP-a na kojem je Hrvatska stigla do drugog mjesta u svijetu, a da je kao domaćin igrala pred svojim navijačima. Da je ta utakmica odigrana bilo gdje u Hrvatskoj, stadion bi bio pun i atmosfera jednako dobra. Uvijek je lijepa slika vidjeti ovako popunjene tribine i hrvatske reprezentativce s ovako zasluženom podrškom.