Ususret Super Bowlu: Chiefsi, Reid i Mahomes nadohvat besmrtnosti

Prve godine je čekao. Druge je stupio na scenu i na brzinu oduševio svijet. Već prvog tjedna te sezone 2018/19, Patrick Mahomes je svoj prvi TD sezone bacio u prvoj četvrtini, za 58 yardi na Tyreeka Hilla. Do kraja utakmice će baciti 256 yardi i četiri polaganja, bez presječenih lopti za 38:28 pobjedu nad Chargersima. Tko je imalo pozornije tad pratio, znao je da Andy Reid u rukama ima dragulj spreman za brušenje, nešto neviđeno.

Treće sezone je napokon pokorio svijet i pokazao svima da uistinu jest najbolji, da mu ne treba rekordna sezona kako bi zasjeo na vrh. I sad napokon ima priliku obraniti naslov i pokazati da je velik, da s pravom puca i želi svoje mjesto na Olimpu footballa, među najvećima koji su loptu bacali, hvatali, primali i s njom trčali.

Skoro je pa nevjerojatno koliko se brzo odigralo sve oko Mahomesa, koliko je brzo zaludio svijet, već u svojoj prvoj "pravoj" sezoni postao MVP i oborio brdo bacačkih postignuća, porušio rekorde. U drugoj je individualno malo usporio, zaustavila ga je i ozljeda, ali kao da su i on i Reid i Chiefsi naučili da ne trebaš juriti 200 na sat cijele sezone kako bi došao do vrha.

Nije mu trebalo 50 bačenih touchdownova ni 5000 yardi ili QB Rate od 113.8, sve to u regularnoj sezoni. Trebalo je samo da se malo raspored u doigravanju "očisti", trebalo mu je malo osobnog iskustva kako je to izgubiti od najvećeg i gledati najvećeg na djelu, a onda to prenijeti na vlastitu igru i momčad i u nezaustavljivoj maniri podići svoj prvi naslov s tek 24 godine.

Jer fantastična individualna sezona 2018/19 za Mahomesa se zaustavila u konferencijskom AFC finalu protiv Patriotsa i Toma Bradyja koji je kao toliko puta prošao "na guzove", u produžetku i na kraju uzeo svoj šesti naslov. Spriječio je Mahomesa tad Brady da uzme svoj prvi, ali ga sljedeće sezone nije bilo na putu. I sad se opet sreću, staro i mlado, najveći ikad protiv najboljeg danas, koji želi postati velik.

Jer nitko nije obranio Super Bowl naslov baš od 2004. i Patriotsa i Bradyja. To je Mahomesu na kocki, to je ulog u nedjelju. Može ući u panteon najvećih već s 25 godina, već u svojoj trećoj "pravoj" i četvrtoj ukupno sezoni. Ako ne osvoji, može mu se dogoditi sudbina Drewa Breesa ili Aarona Rodgersa, s kojima ga znaju uspoređivati.

Bacači su to sjajne ruke, nesumnjivo veliki igrači koji su postavili mnoge rekorde i prepoznatljiva su imena u NFL svijetu, ali su ostali na samo jednom naslovu i zato ne spadaju u aleju onih najvećih koje predvodi baš Brady. Što se tiče onog narativa, porazom bi Mahomes drugi put u nizu pokazao da ipak ne može preko šefa stare garde, da mora čekati red dok ovaj ode sam. Ipak bi bilo bolje i veće sam poslati šerifa u staro željezo i biti razlog zašto Brady više nije Brady i nije pojam.

No, ponovit ćemo se, narativi ne igraju. Igra football ekipa, a Chiefsi su nesumnjivo najbolja ekipa ove sezone. Riješili su sve dvojbe i prije zadnjeg tjedna, odmorili su ono najjače što su imali posljednjeg tjedna i žrtvovali 15-1 za 14-2 i odmorenu ekipu s dva tjedna pauze za glavne vedete, a onda su sredili Brownse i Billse, jedne s više, druge s manje problema.

Kao da su sami naučili i preboljeli dječje bolesti iz 2018/19 sezone kad su po yardima i poenima bili prvi napad lige, ali obrana na samom dnu (24. po poenima, 31. po yardima) i cijedili su se do samog kraja regularne sezone, ganjali rekorde i brojke da bi pukli kad je najviše trebalo. Naučio je Mahomes, naučio je i Reid koji je i prije Chiefsa imao ogromnu povijest bolnih poraza u doigravanju, a naučila i organizacija koja je znala što popravljati.

Umjesto da atomski napad učini još "atomskijim", napravljene su obrambene preinake uz žrtvovanje malog postotka napada koji više nije toliko rekordan kao prije dvije godine, ali je i dalje elitan i sposoban zgaziti svakog, ali uz solidnu obranu. Jer, kao što smo jučer naučili na brojkama Bucsa, balans je ključ.

Ako si elitan na jednoj strani, onda moraš biti barem solidan na drugoj, ili kao Bucsi, dovoljno natprosječan u obje. Pa je tako napad Chiefsa u šampionskoj sezoni pao s apsolutno prvog na negdje četvrto-peto mjesto kad sve uzmemo u obzir, ali je obrana sa samog dna lige skočila na 17. mjesto po yardima, ali sedmo po dopuštenim poenima. Dakle, i dalje ne elitno, ali puno pobjednika koji najbolje igraju kad treba spriječiti drugu ekipu u stavljanju poena.

Na sličnom je tragu balans i ove sezone. Chiefsi su napadački po poenima šesti, po yardima prvi, dok su obrambeno 10. i 16. Dakle, elitni i solidni. S dovoljno talenta i imena da pound for pound idu na Bucse. Tu su od ProBowlera, uz Mahomesa i Hilla, nezaobilazni Travis Kelce kao Mahomesova najdraža meta uz Hilla te Eric Fisher, čovjek od najvećeg povjerenja koji kao OT čuva najveći dragulj Chiefsa i omogućuje mu miran san i bacanja. Tu su i Watkins, ali i Le'Veon Bell koji ima svoj privatni dvoboj u Super Bowlu, protiv starog kompanjona i suigrača iz Steelersa Antonija Browna.

Hill i Kelce su izabrani i u All-Pro prvu momčad, ali ni u obrani ne nedostaje talenta. Tu je jedan od najboljih safetyja lige Tyrann Mathieu te defenzivni end i tackle, Frank Clark i Chris Jones. I sve je to vođeno Andyjem Reidom, čovjekom koji je u 13 godina u Eaglesima uspio doći do NFC finala četiri puta u nizu, tri puta ga izgubiti i četvrti put ući u Super Bowl pa tamo izgubiti od - Patriotsa i Bradyja.

Ne čudi zato da je Reid zaradio titulu ponajvećeg luzera među velikim trenerima, nije pomogla ni činjenica da je bio u samom vrhu liste trenera po broju pobjeda u karijeri i postotka pobjeda, a bez prstena. Igrat će finale NFC-a još u sezoni 2008/09, a onda slijede sušne godine do 2012. i otkaza.

Chiefsi su ga odmah zgrabili i dali mu sve ovlasti, a on je imao dovoljno muda da nakon sezone 2017. razmjeni Alexa Smitha koji je momčad vodio u doigravanje i da momčad u ruke Mahomesu i to mu se isplatilo, usprkos petom porazu u finalu konferencije 2018/19. Od veljače 2020. Andy Reid nije više simpatični brko koji je uvijek kratak za brk, on je trener s naslovom, a sad ima priliku uzeti drugi naslov i osvetiti se onome koji ga je spriječio da trener s naslovom postane 16 godina ranije.

Ogroman bi to bio podvig za Chiefse koji jesu povijesno velika franšiza, i onda koja je bila jedna od perjanica lige na samim počecima. Tako su Chiefsi kao predstavnici AFL-a sudjelovali u prvom Super Bowlu koji su izgubili od Packersa 1967., dok su bili pobjednici četvrtog 1970. protiv Vikingsa.

No, onda su se lige spojile i u jedinstvenom NFL-u nisu igrali veliku utakmicu 50 punih godina. Bio je to treći najduži post u povijesti lige za Chiefse koji će igrati u svom četvrtom Super Bowlu i tražiti treći naslov. Nakon 50 godina posta Mahomes je donio naslov Chiefsima, a sad ima priliku od njih napraviti dinastiju i ući u besmrtnost.

Skinuo je ljagu luzerštine s Reida, skinuo je ljagu luzerštine s Chiefsa, nešto što nije uspjelo ni velikom Joeu Montani pod stare dane. Uspoređivali su ga s Breesom ili Favreom zbog topa u ruci, s Rodgersom zbog sposobnosti rušenja rekorda, postavljanja nenadmašnih brojki i općenito - talenta. Može li možda i najtalentiraniji quarterback ikad i najbolji quarterback današnjice napraviti još jedan korak naprijed?

Korak naprijed je ulazak u povijest i besmrtnost, da ga se ne uspoređuje s gore navedenima, već da ih na samom početku karijere preskoči. Pa da ga onda uspoređujemo s Bradyjem, istim onim protiv kojeg u nedjelju igra i kojeg valja srušiti. Osobni motiv je tu, prilika za mini osvetu je također tu, i kod njega i kod trenera mu. Mogu li poglavice u besmrtnost?