Danas u KC Dražen Petrović održavao se jutarnji trening košarkaša Cibone koji su se vrijedno pripremali za prvu utakmicu ABA lige koja počinje već u petak utakmicom protiv Union Olimpije. Poslije treninga razmijenili smo nekoliko rečenica u razgovoru s Jerelom Blassingameom.

Ovaj dobro raspoloženi Amerikanac je ovo ljeto imao garantirani ugovor, ali je izašao u susret klubu i potpisao novi za puno manje novaca. Otvorili smo razgovor s pitanjem o novoj sezoni te očekivanjima oko ove nove momčadi:

Svi već imaju očekivanja za nas ove sezone, svi govore da će biti uspjeh ako ostanemo u ABA ligi, ali na kraju dana smo svi profesionalci. Borimo se za svoje karijere, želimo probati napraviti nešto posebno kao što smo napravili prošle godine. Isto se govorilo i prošle sezone kada smo sve šokirali. Uvijek nam je cilj doći do vrha, a ako je moguće i do Final foura, zašto ne.

Prošle sezone je Blassingame, uz naravno Darija Šarića, predvodio Cibonu do titule ABA lige. Pitali smo ga o Dariju i njegovom iskustvu na NBA draftu, na kojem je Blassingame bio gost Darija u green roomu:

Dario je živio u trenutku tamo, on je doista zreo za svoje godine. Stvarno je uživao biti tamo, kao što je na primjer zaplesao kada je bio izabran, njegov osmjeh i slično. Stvarno je dobar dečko u srcu tako da je bilo sjajno iskustvo čak i za mene jer nikad nisam bio draftiran, ali samo biti dio NBA drafta je fenomenalno.

Aleksandar Petrović je počeo ovo ljeto s obnovom financijskog stanja kluba. Upitali smo ga o novom režimu ove nove Cibone i odluci o potpisu novog ugovora poslije raskida postojećeg:

Obećali su neke stvari i za sada su ispunili sve što smo dogovorili. Očito smo doveli nekoliko novih igrača, neki stariji su ipak ostali, ali za sada je sve u redu. Uvijek sam bio sretan ovdje, a što se tiče novog ugovora sigurno ne bih ostao ovdje da nisam plaćen. Igram za dovoljno novaca s kojima se mogu dobro brinuti za sebe i svoju obitelj.

Foto: Saša Trifunovski

Nadalje smo ga upitali o treneru Slavenu Rimcu. Otkada je u Ciboni, Blassingame je igrao za tri trenera.Danijel Lutz ga je doveo, sljedeće sezone je doveden Neven Spahija koji nije dugo ostao i sada je na kormilu Rimac. Rimac je dao momčad prošle sezone u ruke Šarića i Blassingamea. Pričao je Blassingame i o tom odnosu:

Odnos mene i trenera Rimca je sjajan. Ponekad zna to biti malo “tough love”, ali to je ljubav koju dobiješ od starijeg brata. Tako kada igraš za takvog trenera, koji te razumije kao košarkaškaša, nešto je najbolje što možeš imati kao košarkaški igrač.

Blassingame je bio jako dobar u prvoj utakmici sezone protiv Cedevite, ali Cibona na kraju nije uspjela izvući pobjedu. Pitali smo ga o toj utakmici i rivalitetu između Cibone i Cedevite koji je svake godine sve izraženiji:

Rivalitet je uvijek prisutan. Svaki put, kada imaš dva kluba iz istog grada, boriš se za prestiž u tom gradu. Cedevita je euroligaška momčad, mi smo trebali biti euroligaška momčad, ali stvari nažalost financijski nisu bile posložene za tako nešto, ali uvijek će biti napete utakmice između Cibone i Cedevite i kao igrač voliš takve utakmice.

Što se tiče utakmice, bili smo malo nervozni u početku, imamo dosta novih mladih igrača, ali smo se smirili kako je utakmica išla. Na kraju nije odlučivala neka taktika, nego smo jednostavno ušli čvršće u drugo poluvrijeme, ali Cedevita je odlična momčad s odličnim trenerom. Probali smo dobiti utakmicu, nije išlo, ali smo naučili puno iz nje.

U jednom intervjuu je prije dvije godine izjavio kako je igrač u godinama i da nema više veliku želju seliti se svake godine kao što je imao dok je bio mlađi. Upitali smo ga, kad bi se situacija u Ciboni stabilizirala, bi li mogao ostati ovdje još nekoliko godina?

Nadam se, sigurno želim to. Rekao sam već da ovdje imam odličnu podršku iz kluba, zarađujem dovoljno za dobar život i menadžment je iza mene, ali također želim pobjeđivati. Profesionalac sam i novac je bitan, ali nije samo o tome riječ. Tako da ostati ovdje bi bilo savršeno za mene nekoliko sljedećih godina ukoliko menadžment tako odluči, naravno.

Nadalje smo ga upitali o FIBA Svjetskom Prvenstvu, koje je nedavno završilo, i razlici između NBA i europske košarke s obzirom na to da je on Amerikanac koji ipak igra već dosta godina u Europi. Također, kada smo ga krenuli upitati o nedavnim natpisima o tome kako je očekivao poziv izbornika Repeše, u istom trenutku je demantirao tu izjavu:

Prvo bih htio reći da doista nisam očekivao ili čekao poziv reprezentacije. Znam za te natpise u određenim medijima, ali u tome nema nikakve istine. Bilo koji igrač, kada bi ima priliku predstavljati dobru košarkašku zemlju, razmislio bi o tome, ali sigurno nisam čekao poziv kao što se pisalo.

Foto: Saša Trifunovski

A što se tiče razlike, drukčija se košarka igra ovdje. Igrači su fizički sporiji, a američki igrači su drukčiji. Brži smo, jači, stvar genetike. Možda nismo bolji košarkaški zbog toga, ali sigurno je prednost kada možeš nekoga nadjačati atleticizmom. U Europi igrači nisu toliko atletični jer kada nađeš igrača iz Europe, koji je uz to i atletičan, onda je to fenomenalno. Atleticizam igra veliku ulogu. Kada imaš igrače koji su brži, viši, jači, onda je to velika prednost.

Naravno nemam ništa loše reći o europskim igračima, jako su pametni, vješti, ali kao što se vidjelo na SP-u, SAD je imao jako mladu momčad i dominirali su zbog atleticizma i iznimne vještine. To je jednostavno tako, to je košarka, ali to ne umanjuje vrijednost drugih europskih zemalja. Kao što je Francuska primjerice pobijedila Španjolsku koja je puno bolja momčad. Ako igraš najbolju košarku u pravo vrijeme, SAD se može poraziti.

Zadnje pitanje je bilo o nadolazećoj utakmici protiv Union Olimpije koju Cibona igra u petak. Cibona je igrala protiv Olimpije u pripremnom periodu i nije se baš proslavila s porazom od 26 razlike:

Imamo odlične trenere koji će nas sjajno pripremiti jer znaju što rade. Rotirali smo puno igrača u toj utakmici jer je bila prijateljska tako da nismo izgubili jer smo mi bili očajni ili jer su oni igrali fenomenalno. Znam da možemo igrati protiv njih, oni su odlična ekipa s odličnim razigravačem o kojemu njihova igra najviše ovisi jer je on igrač koji može kreirati za sebe, ali i otvarati situacije za suigrače. Ako usporimo njega, usporit ćemo i cijelu njihovu momčad.