Šalu na stranu. Činjenica je kako Cibonini izlazni juniori nemaju povjerenja u vlastiti klub, glede dobijanja prilike u seniorskoj košarci. Mazalin, Arapović, Skokna, Zubac, svi su otišli prerano. I svi su mislili kako u Ciboni neće dobiti ili ne dobijaju pravu priliku. Vjerojatno je i Buljević (te svi oko njega) razmišljao isto. Ako se već neću moči igrački razvijati, bar ću uzeti lovu.
Jedini koji su ostali su Slavica i Žižić, obojica dobivši priliku, tek nakon odlaska nekih igrača. Za Slavicu još uvijek ne možemo reči kako je to bila i prava prilika, jer nije igrao na svojoj poziciji, no guranje Gospića, Hukića, pa i Siriščevića ispred njega (u večini utakmica) je indikativno.
Cibonina struka mora prekinuti takvo razmišljanje i početi vjerovati vlastitim kadrovima. Igračkim, a to automatski znači i trenerskim. Ako ne žele nastaviti tradiciju preranih odlazaka, moraju pokazati kako sadašnji, a samim time i budući, juniori imaju mjesta u svome klubu.
O minutaži Popića, Uljarevića i Mandića, ovisiti će i ostanak-odlazak budućih mladih igrača. Kad govorim o minutaži, mislim na aktivnu utakmicu.
[uredio litleben - 28. kolovoza 2016. u 10:03]
Oh dear look what they've done to the blues, blues, blues.