Imam osjećaj da su stvari postavljene tako da bi navijač Cibone trebao biti sretan što je klub 'preživio'. Znate ono, borili smo se i uspjeli, nema veze što je sve riješeno putem pozajmica, što dug raste, momčad je devastirana, u Ciboni više ne postoje 'obični' ljudi koji nose ključeve, a o PR-u i ostalome nema ni smisla govoriti.
U čitavoj godini od kada je nova vlast (Matasić je bio i dio Lukićeve) preuzela Cibonu, dovedeni smo na najniže grane. Šampionska momčad, ekstra talentirana puštena za 0 eura, bajke o Euroligi više ne postoje, sada moramo biti sretni i s preživljavanjem. Iako su se zakleli da im Grad ne treba, jedino izglađivanje odnosa i plaćanje duga je zalog za ulazak u program javnih potreba i novo preživljavanje.
U ovih godinu dana ne da nije napravljeno ništa, već je napravljeno jako puno lošega! Nažalost, iako je Grad puno popuštao Ciboni, dojma sam da se trebao znatno čvršće postaviti prema ovakvoj netransparentnosti. A nama ostaje nada da ćemo se moći učlaniti i kupiti godišnje ulaznice, zasigurno će i to biti predstavljeno kao veliki posao...