kak se ono veli, da je situacija idealna ne bi Rudeža zapala, tako je bilo i lani, skupljaj ekipu na brzinu i nastoj da ne puknu, imaš i pleja koji nije dve godine igrao, zadnji put je bil na košarkaškom terenu u Višnjiku kad je pratil frenda na veteranskom turniru, srećom ostavil je sjajan dojam, da sad ne pričam o svim tim ozljedama Šiška, Robertsona, Čakaruna od kojih su neki prouzročili nedopustive poraze od Dubrovnika, Dubrave i Zaboka kad je prijetilo da sve ide u paramparčad, ima tu naravno i Rudežove krivice, no nije bilo lako, međutim Rudež je polako pohvatao konce, skužio kako treba, doveo Palokaja, taj te neće izdati, usljedile su uistinu velike serije, naravno, trenerski posao u Ciboni je težak, i kad je nikakva svi su napaljeni na Cibonu, mnogi su veliki treneri(Peras, Spahija) bili samo prolaznici), Rudež nije ničiji igrač, nije došal zbog love i posla to je imao u Švicarskoj nego zbog izazova, emocije, Cibone čiji je ko svi iz Pešče navijač, dođeš da ostvariš dječačke snove, a nijedan trener nije imao toliko podmetanja, vidjelo se i na forumu, ono što je na koncu napravio to ni najveći optimisti nisu očekivali, sad je iskusniji, zna bolje kako treba, voli čuti savjete starijih trenera, učio je od Ace, Dule Vujoševića, hvali ga i Željko Pavličević, uglavnom, znat će odabrat prave igrače, prije svega one koje imaju karakter, dvadeset godina je vani, nisu ga gurali babe i stričevi, košarku ima u malom prstu, cilj je jasan, prvaci, kup, što bolje u ABA i Europi, mislim da će se u Zagrebu gledat odlična košarka
[uredio Gina Hekman - 11. srpnja 2026. u 18:49]