Nakon prospavane noći i ponovo odgledane utakmice da probam napisati koju pametnu.

Prije utakmice sam napisao da ćemo imati problema s ovakvom Litvom te da bi nama više odgovaralo da igra Valanciunas. Bojao sam se da naš stručni stožer neće naći protuigru na ovakvu Litvu. Napisao sam kako će Litavci igrati brzo s puno dodavanja i da to nama ne odgovara.

Obistinilo se.

Litavci su u napadu igrali s puno kretanja bez lopte, puno blokova i naravno cntralni pick, pick, pick. U obrani su bili vrlo agrseivni što pokazuje i broj prekršaja. Agresivno su iskakali na naš pick, pogotovo na Bojana jer su obavili dobar skauting i prepoznali da Bojan u tim situacijama loše razigrava, a i ostatak igrača na terenu je statična tako da i nema kome odigrati.

Već iz ovoga se vidi kako je priprema utakmice katastrofalno pripremljena. Ako sam ja mogao predvidjeti na koji način će Litavci igrati, trebao je i stručni stožer i prema tome postaviti igru.

Zuli izjava nakon utakmice da nismo energetski pravi samo potvrđuje da nije napravljena priprema. Normalno je da smo mi po količini energije i kretanju inferiorni u odnosu na ovakvu Litvu. Dovoljno je usporediti profile igrača u oba rostera. Mi nikako po količini trke i agresivnosti nismo mogli parirati ovom sastavu Litve. Njihovi i vanjski i visoki su pokretljiviji od naših. Ako je tako tada pripremi igru kako bi to minimalizirao.

Druga stvar je naš napad koji također nije pripremljen i prilagođen ovakvoj ekipi. Nama su svi napadački setovi potpuno isti još od 2016 kada ih je Aco uveo. Ako se to uopče mogu nazvati setovi. Tada 2016 je prošlo iz razloga jer Bojan i Dario tada nisu bili u toj mjeri poznati i ekipe nisu bile pripremljene na takvu igru. Već je Srbija na OI poročitala igru i postavila se prema njoj.

Sve u našoj igri nakon OI je ostalo isto, samo sto sve reprezentacije sada to znaju i postave igru prema tome. Od Ace i 2016 se nije u napadu postavila niti jedna nova akcija. Ostali sma na cijele dvije koje imamo od tada.

Postavilo sa ovdje pitanje zašto nismo koristili centre u većoj mjeri. Opet je odgovor u lošoj pripremi utakmice. Protiv pokretne i agresivne obrane s puno pomaganja ne možeš postaviti igru za centra na naćin da se on izbori za poziciju dok svi ostali stoje vani ičekaju da on uzme poziciju. To će proći jednom ili dva puta u cijeloj utakmici, kako je i bilo. Protiv takve obrane mora se odigrati napada da se centru radi leđni blok od strane beka tako da bi on mogao zauzeti poziciju. Pored toda lopta mora u isto vrijeme ići s kontra strane na tu stranu na koju izlazi centar, jer ako je lopta već na toj strani onda se lako zatvaraju kutevi dodavanja, što smo također vidjeli da su lako zatvarani kutevi dodavanja kada bi i uspjeli uzeti poziciju. Naravno nakon što i visoki primi loptu nema stajanja i čekanja već se akcija nastavlja da se od strane ne-šutera (Ramo) radi blok šuteru (Babo) na kontra strani od centra s loptom. Ne šuter nakon bloka može raditi cut ako dolazi do preuzimanja. Tako se otvara nakoliko opcija za centra, završavanje sam ili odigravanje na šutera ili cutera. To je samo jedna od mogućnosti koje bi istakle prednosti i kvalitete naših igrača, Zubčeva igra leđima, Babin šut u kojem je najbolji i Ramina atletičnost.

Zaključak svega je da je prije svega struka zakazala u pripremi utakmice. Tupo i glupo se inzistira na igri koju su svi odavno skužili i koju svi lako zatvaraju. Očito da se nema znanja za uvesti nešto novo te tako iznenaditi protivnika. Ne mora to biti jako inovativno samo treba igru postaviti prema igračima koje imaš ali i prema načinu kako protivnik igra.