Jako dobar komentar (Zadarski list):
"Nažalost, istini treba pogledati u oči te kazati da je Zadar i ove sezone jedan od najizglednijih kandidata za samo dno ABA lige, a pravo pitanje koje su vjerujemo svi gledatelji na tribinama u petak i oni ispred malih ekrana htjeli postaviti klupskoj upravi glasi: Kako to da se ne može, ne zna ili možda ne želi sastaviti roster koji neće već nakon uvodnih utakmica biti proglašen potpunim promašajem? Iako je vjerojatno još rano za kritike takve vrste teško je prevariti iskusnu zadarsku publiku koja je poslije potopa od Mornara zvižducima i burnim negodovanjem ispratila igrače, stručni stožer, ali i sve funkcionere kluba, direktora, ‘bivšeg’ sportskog direktora, dok su naravno najotrovniju strelicu usmjerili ka onima koji sve nadziru i amenuju. Jer oni su ti koji »znaju sve«, osim samo jedne ‘sitnice’ koja toliko frustrira navijače. Koja je vještina ili kompetencija potrebna da se za ogromne novce koji se iz godine u godinu izdvajaju iz gradskog proračuna jednom konačno uspije kupiti prave igrače? Bilo je tu previše Farrova, Davisa, Kellera, Boykinsa, kao i ovih novih Gallowaya, Workua, pa i Cartera, koji očito jedino znaju igrati košarku kad ne nose dres Zadra. Sva ova nabrojana imena potvrda su da KK Zadar kupuje stihijski, neplanski i da se kupuje neprovjerena roba što se sigurno ne bi događalo da moraju davati novac iz svojega džepa. I onda navijači naravno proživljavaju, iz sezone u sezonu, isti scenarij. Momčad krene ‘puna sebe’ u regionalne bitke, izgubi se par utakmica na otvaranju nakon kojih se konstatira da nije dobro posložen roster. Potom trener prvi plati glavom, potjeraju se Amerikanci i dovedu se zamjene, a već sljedećeg trenutka novi trener krene kukati kako on nije birao momčad, kako je dobio nespremne igrače..., i tako sve opet u krug. Zato i komentar trenera Mršića nakon susreta s Mornarom ili bolje reći susreta sa stvarnošću nije bio daleko od onog što se moglo čuti i lani i preklani u ovo doba godine."
Pričaće ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli...