Realno, zašto bi netko ozbiljan, da ne kažem zvijezda, došao u stvarnost zvana hrvatska košarka?

Niti nešto posebno plaćamo (ako uopće plaćamo), često ni uvjeti nisu normalni, a tradicija na koju se volimo pozivati nam je bila prije ,,100 godina''.

Nekako mi se čini da bi najkvalitetnije igrače dobili od Amerikanaca koji su završili faks i sad imaju izbor, ili dati košarkaškoj priči još jednu šansu ili se baviti nekim klasičnim poslom/zanimanjem.

Ili onih koji su već igrali u još gorim uvjetima, pa im je ovo što mi nudima, korak naprijed.

Od njih bi, vjerujem, dobili najpošteniji pristup.

I onda uz malo sreće bi mu Zadar/Cibona/netko treći bio kao odskočna daska za veće europske klubove...

I zanimljivo mi je kako uvijek biramo neke scorere/šutere u tijelu pleja, preteške centre, krila kamene ruke i onda još sve to skupa bude nekomplementarno, npr. bekovi su za brzu košarku, a visoki nam budu za sporu košarku...