Hrvatska košarkaška reprezentacija nikada nije bila ekipa. Uvijek su bile prisutne različite frakcije i zategnuti odnosi među igračima, a često i između stučnog stožera i pojedinih igrača. Tako je bilo i u ''famoznim'' ranim devedesetima, tako je i danas. Da Rusi u Barceloni nisu sami sebe pobijedili u polufinalu stvari bi već tada popucale po šavu. Ruku na srce, Rusi su nam taj poraz vrlo brzo vratili s kamatama. Tada su mnogi bili nezadovoljni činjenicom da se roster krojio političkim intervencijama. O odnosu vodstva reprezentacije i mnogih igrača prema Komazecu u Atlanti bolje je i ne govoriti. Kasnije su se te stvari samo nastavile. Tko se još sjeća onog prvenstva kada je onaj nesretnik Šarić skoro završio na psihijatriji jer su ga neki stariji suigrači uzeli na pik, pa je stari Šiši lamentirao po medijima? U svakom slučaju, ovdje se radi o transgeneracijskom problemu i to je posao za psihologiju, sociologiju i socijalni rad. Nekakav tanko obrazovani bivši igrač koji nešto glumata sjedeći u jednom od ureda u košarkaškom savezu tu ne može ništa.

On je košarkaški inteligentiji, brzo razmišlja, odlučan i tehnički puno potkovaniji. A i njegov moto nije "jebe mi se".

 Ma ovo jucer se vidilo nakon dvije minute kako ce zavrsit. Nasa kosarka je zapela kao i nasi veliki vodje u 80ima i 90-ima a u repki nemas dva amera da te izvucu da to lici na nesto kao u klubovima i onda nasi vrli izbornici pojma nemaju sto napraviti.

 Kosarka nije postala kompliciranija ovih 20-30 godina. Samo se je ubrzala. Suterski je postala jaca, cak mozda i jednostavnija. Trebaju ti dva beka koja mogu probit prvu liniju i vratit povratnu i dobri suteri. A ako jos imas i par dobrih obrambenih ti si vec u medalja zoni. Ono sto ti nije nuzno je pet teskih centara. Nekad je istina bilo, ali danas ti je dosta jedan za 15-20min. 

 Realno nasi problemi su puno dublji od americkog playa, on bi samo malo zamaskirao I ne bi se vise blamirali okolo. Kod nas roster je sastavljen kao i u svim sportovima po imenu i zasluzi. Bek sluzi da prevede balun i doda Hezonji ili Bogdanovicu i makne se s puta. Onda krece igra 1 na 5. Ukoliko netko drugi dodje do lopte je toliko zeljan da se i on okusa 1 na 5 tako da odmah krece unutra na neki losi sut ili se dize makar bilo sa sedam metara jer tko zna kada stize sljedeca lopta do njega. Mozda za par minuta a mozda i nikada.

Nije FIBA kriva što smo od kvalifikacija za svjetsko koje su krenule 2017. do sad ovih drugih kvalifikacija izrotirali 100 igrača.

Kako sam prije utakmice napisao, mi smo samo u ovom ciklusu izvrtili u prve dvije utakmice jedne igrače i jedan način igre, onda u druge dvije opet novi igrači i novi način i sad u trećem ciklusu treći način...a prije toga u kvalifikacijama za OI opet neke igrače kojih nije sada bilo.

Da sad idem brojat, vjerojatno smo od kvalifkacija za OI do sada, znači u godinu dana, izvrtili više od 40 različitih igrača na terenu.