baloncesto je napisao/la:
ziki je napisao/la:
Misliš da bi trenirao toliko puno da ga nije briga? I u Orlandu i Knicksima je glasio za velikog radnika, a i Nurkić nedavno reće da je asocijalan možda i zbog toga što je po cijele dane u dvorani.
Vidi cijeli citat
Upravo tako. Mnogi si daju za pravo misliti neke stvari iz topline svog doma i osudjivati neciju osobnost bez poznavanja doticne osobe.
Za uspjeh u vrhunskom sportu nekad je i vaznija mentalna cvrstina uz naravno rad. Nekad se stjece dojam da on sam sebi stavlja pritisak i koci samog sebe jer je vidljivo krut i da nije opusten. Tu mu nitko ne moze pomoci, ako nece sam sebi. Jednostavno, mozda ima svoje limite ne samo tehnicke nego i mentalne.
I stvarno, ne vrijedjajte Giru sa stavljanjem u ikakav kontekst s Rozicem. Jebeno svetogrdje.
Vidi cijeli citat
Uzimajući u obzir sve što znamo o njemu (sve ove analize kolega forumaša, kao i Marijeve dobre igre u rezultatski ,,nebitnim'' minutama (kraj sezone) ili kada je praktički sve izgubljeno, kao protiv Srbije) i ja bi se složio da je njegov problem u glavi, odnosno, previše mu je stalo.
Moguće rješenje, suočavanje sa takvim situacijama, što više, tako da skužio da nije kraj svijeta ako promaši.
Čini mi se kako je postajao zreliji kao osoba i igrač, da je postao svjesniji odgovornosti svojih poteza, što je kod njega nažalost napravilo kontraefekt, postao je Anti-Horry. 
To je problem velikih emotivaca, emocije su blagoslov i prokletstvo.
[uredio The Dream - 28. listopada 2019. u 15:07]