U ženskoj košarci imamo situaciju. Strane košarkašice se mogu dovesti za poprilično manje love nego ih traže domaće (tu ne mislim na igračice tipa Begić i Slonjšak). Evo, i više nego po prilici znam tko je kolko koštao/košta/traži od naših, tu mislim na one koje igraju, ili bi trebale igrati za klubove iz gornje kvalitativne polovice lige (BNS, Šibenik, Trešnja, SZ, Ragusa, Požega i mislim da će sljedeće sezone i Zadar biti među njima). Dakle, dovedeš bez većih problema strankinju, nebitno od kuda, za 800-1200-1500 eura (op. Kulesha i Meghan Boyd u pretprošloj sezoni kombinirano su koštale Studio Zgb cca 2300 eura, 3 ovosezonske brodske Amerikanke 3800 eura, od toga dvije svaka samo po 1000, dakle, pišem o stranim košarkašicama koje su stvarno bile pojačanja, neke i velika, za te klubove (naravno ako trošiš ko pijani milijarder, jer eto dobiva se, i ne provjeriš koga dovodiš, e onda može biti svega i gadno se zajebeš). Za te novce danas ne možeš dovesti domaće igračice ni pod razno. Pa makar neke ne trenirale ni blizu svakodnevno. Financijski bi za klubove bilo najbolje da savez dozvoli igranje 7 strankinja po ekipi, od toga da 4 smiju istovremeno biti u petorci 😀 Em bi svaka ekipa imala količinski puni roster (12 igračica), em bi troškovi bili manji, em bi kvalitera bila veća. Ovo što sam napisao skoro pa doslovno shvatite.
[uredio Kuki Route 66 - 09. lipnja 2026. u 09:29]
Jbš one koji ne kuže humor i zajebanciju. Pogotovo na svoj račun.