Statistika je korisna, ali nikada ne govori cijelu priču. Zato je važno spojiti brojke s onim što se stvarno vidjelo na parketu.
Hrvatska nije imala problem s talentom
Hrvatska je imala tri igračice koje su tijekom prvenstva bile među najboljim individualcima turnira. Kada momčad ima toliko individualne kvalitete, očekivalo bi se da to rezultira i napadački učinkovitijom ekipom.
Međutim, to se nije dogodilo.
Po broju postignutih poena (73.4) Hrvatska je praktički izjednačena s Litvom, Poljskom i Latvijom. Drugim riječima, velika individualna kvaliteta nije proizvela napad koji je bio osjetno bolji od konkurencije. Osim u jednoj utakmici protiv Latvie, gdje smo imali 97 poena, rekord prvenstva. Ta se tekma dobila na talent.
Problem nije bio talent nego organizacija napada
Najveća razlika vidi se u asistencijama.
- Hrvatska – 16.4
- Belgija – 21.4
- Poljska – 22.9
- Litva – 17.6
- Latvija – 18.7
Hrvatska uvjerljivo zaostaje za Belgijom i Poljskom, a zaostaje i za Litvom i Latvijom.
To nije samo statistika. To se jasno vidi i na snimci utakmica.
izbornica se dere: "Pas!"
Ali ako igrač nakon dodavanja ostane na potpuno istom mjestu, bez novog kretanja ili bloka, tada taj pas sam po sebi ne stvara nikakvu prednost. Nije bitno je li lopta došla za tri ili deset sekundi ako se obrana nije morala pomaknuti. Kod većine reprezentacija lopta stalno mijenja stranu ali i igrači mijenjaju pozicije, koriste blokove bez lopte, rade back-door ulaze i kroz kretanje stvaraju višak. Dodavanje tada ima svrhu – obrana mora reagirati, rotirati se i netko ostaje otvoren. Kod Hrvatske toga gotovo da nije bilo.
Rezultat je bio da su se igračice vrlo često morale oslanjati na teška individualna rješenja protiv već postavljene obrane koja je upravo to i očekivala. To je propust sustva.
Problem nije bio ni prijenos lopte
Često će se kao objašnjenje navoditi izostanak klasične organizatorice igre.
Međutim, brojke ne pokazuju da je upravo to bio glavni problem.
Hrvatska ima najmanje izgubljenih lopti među svim uspoređenim reprezentacijama (15.0), što govori da prijenos lopte i ulazak u napad nisu bili glavni uzrok problema. Bilić i Vukić odradile su velik dio organizacije igre i prijenosa lopte, unatoč velikom fizičkom opterećenju koje je to stavljalo na njih.
Naravno da bi igračica poput Arnautović donijela dodatnu vrijednost kroz obranu, pritisak na loptu, ukradene lopte i rasterećenje u organizaciji igre.
Ali gledajući način na koji je napad bio postavljen, teško je zaključiti da bi sama njezina prisutnost bitno promijenila učinkovitost sustava. Sustav nije stvarao dovoljno prednosti kroz kretanje bez lopte i promjene pozicija. To je propust sustava.
Nedostatak prilagodbi tijekom utakmica
Još jedan problem bio je izostanak prilagodbi tijekom prvenstva.
U prvoj utakmici ja se iznenadim na fini 'overload' na desnoj strani za Vukić, kojim ona izjednači utakmicu. Međutim, isti koncept nakon toga praktički više nije korišten.
Protiv Belgije i Lena i Lea često su imale fizičku prednost protiv dosta nižih čuvarica. Umjesto da se kroz blokove i rotacije organizirano spušta lopta u post ili high-post, napad je vrlo često završavao šutevima izvana preko ruke, iako su postojali mismatchi koje je bilo moguće sustavno napadati.
Takve prilagodbe najbolje reprezentacije rade tijekom svake utakmice. Mi ne. To je propust sustava.
Obrana nije stvarala lagane poene
Još jedna razlika vidi se u obrambenoj agresivnosti.Belgija, Poljska, Litva, a posebno Latvija imaju više ukradenih lopti i blokada.To znači više osvojenih lopti i više laganih poena iz tranzicije. Hrvatska je zato puno češće morala igrati protiv postavljene obrane, gdje su nedostaci u organizaciji napada još više dolazili do izražaja.
Ako ovaj stožer u mjesec dana nije uspio naučiti ekipu braniti pick i back-door, možda je vrime za promjene.
Najveća šteta nije ovaj rezultat
Najveća šteta nije jedan izgubljeni turnir. Najveća šteta je što razvoj ovako talentirane generacije nije bio maksimalno iskorišten. Ove igračice imaju kvalitetu. To potvrđuju njihove individualne statistike. Ali reprezentativna i klupska košarka trebale bi tu kvalitetu dodatno podići kroz sustav igre, jasne uloge i kontinuirani razvoj svih igračica.
Konačno u seniorskoj reprezentaciji vidimo da tri zvijezde i sustav mogu funkcionirati zajedno.
Problem ove generacije nije talent. Možda su samo trebale bolje trenere i bolji sustav.
Eto toliko od mene. Sad da vidimo u18.
[uredio keks89 - 13. srpnja 2026. u 09:01]