bojangles je napisao/la:
Ne vjeruj Ultraš Profi- sve je to
kuhinja s Terazija!,Bleki nije modrim dećkima Blaškoviću i Miljkoviću bio do štucne,no UDBA nije dopuštala igračima GNK da uđu u represtaciju...
Vidi cijeli citat
Bez zezanja, moja mati je radila u toj "kuhinji" nekih 12 godina. Bio je to vrhunski sinkronicitet! Ja zaludjen za balun, a mater unutar najzanimljivije kuhinje! Pored besplatnih VIP ulaznica za lože kad god je igrala reprezentacija, ili se igrale kup utakmice, najveći benefit su mi bila lična poznanstva - podvlačim ovo,
lična iliti osobna, što je mnogo više od onog "dobar dan ,dobar dan". Daklem,
znao sam Miljana, Biće Mladinića, Vasu Stojkovića (genseka FSJ), Lalu - ekonoma reprezentacije (koji mi je uredno isporučivao dresove, trenerke, adidas patike, fudbalske lopte...) , Dr. Nešovića... dok sam "samo poznavao" likove poput Dušana Maravića, Milana Galića (ex-groblje), Mihaila Andrejevića, Tirketa... jednom čak upoznah i legendarnog Mošu Marjanovića...
Ipak, za mene su najvredniji bili susreti i upoznavanja sa tadađnjim "superstarsima" zelenog tepiha... Džaja, Vaha, Pižon, Jerković, Šure, Škijo... ma bilo ih je na tone... Pa onda vrhunske tezge za ono vreme i ondašnjeg balavca - 3 dana kao "vodič i prevodilac na usluzi" Engleskoj U-21 reprezentaciji; pa "liaison" u Press Centru za vreme finala Evropskog prvenstva kada sam upoznao najveće evropske sportske novinare... i nezaboravnog, legendarnog pera londonskog
Timesa Geoffrey Greena..
Eh, bila su to lepa vremena... kada sam skupa sa ostalim
afropitekusima (Konfuzni, doći ćeš mi jednom na volej za ovo, kunem ti se!) veselo skakutao po džunglama Košutnjaka i Topčidera ... ne misleći na sutra. A bogami ni na prekosutra. Nisam ni znao da sam bio pravi Zen budista jer sam
živeo u trenutku. I to još pre osnivanja Delija! Ha!
,