Uvijek možeš napredovati, samo to nakon prvih par godina (ozbiljnog) vježbanja ide puno sporije.
Recimo da prve godine možeš uz pravi pristup dobiti i do 10kg, u nekim idealnim uvjetima (da si mlad, dotad se nisi bavio prevelikom fizičkom aktivnosti, sređena prehrana, redovit i kvalitetan trening, itd. itd.), druge godine to već pada na nekih 5-6kg, a u trećoj na 2-3kg, dok si u kasnijim fazama sretan ako dobiješ i kilu mišićne mase godišnje.
Znači, određeni limiti postoje, neki su genetski određeni, no naravno, redovitim treninzima i postupnim povećanjem težina koje dižeš (progresijom) se i ti plafoni mogu probiti, do neke mjere.
A sad, kada zađeš u neke profesionalne vode, tamo doslovno svi koriste neke anabolike, i bez toga uspjeha nema, no da jedan običan rekreativac, koji vježba zbog zdravlja i nešto boljeg fizičkog izgleda, ide u takav rizik, gdje može ostati sterilan, tijelo mu može prestati producirati određene hormone, gdje onda doslovno do kraja života moraš uzimati terapije, i slične nuspojave, mislim, svaka čast onome tko se odluči na tako nešto, ja nebih i neću.
Recimo jedan stariji čovjek kod mene u teretani je rekao odličnu stvar - šta ti znači naslov prvaka države u bodybuildingu, ako zbog anabolika ostaneš sterilan i nećeš moći imati djecu, jel vrijedno toga, nije, neznam, možda nekome jest.
[uredio Papa Bear - 18. kolovoza 2020. u 23:32]