Togo

Tako je, ne računajući posljednje kvalifikacije, Togo do sada svega šest puta sudjelovao u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Od 1930. do 1970. Togo nije sudjelovao u kvalifikacijama, a u razdoblju od 1974. do 1982. nisu uspjeli proći kvalifikacije, da bi ponovno propustili kvalifikacije 1986. i 1990., dok su u kvalifikacijama 1994. i 2002. sudjelovali ali bez uspjeha. Više uspjeha Togo nije imao ni na Afričkom kupu nacija, gdje nikad nije prošao prvi krug natjecanja. Svoju prvu međunarodnu utakmicu Togo je odigrao 13. listopada 1956., odigravši 1:1 s Ganom.

O tome koliko je slab status Togo imao uoči ovih kvalifikacija, najbolje svjedoči i činjenica da je, da bi uopće došao u kvalifikacije, Togo morao igrati i pretkvalifikacije protiv Ekvatorijalne Gvineje, još tamo u listopadu 2003.. Da bi stvar bila gora, u prvom susretu Togo je poražen na gostovanju sa 1:0, no ipak u uzvratu u Lomeu Kopci su slavili sa 2:0 i tako izborili nastup u kvalifikacijama.

Nakon odigranih pretkvalifikacija vodstvo Saveza odlučilo se zahvaliti dotadašnjem izborniku, Brazilcu Antoniju Dimasu, te na njegovo mjesto imenovalo Nigerijca Stephena Keshija. Kada je novoizabrani Keshi u ljeto 2004. godine izjavio "Želimo na Svjetsko prvenstvo", mnogi su pomislili "želje su jedno, mogućnosti drugo", tim više što se Keshi zahvalio četvorici naturaliziranih Brazilaca, koji su bili glavni igrači za vrijeme Dimasovog mandata, te što je Togo svrstan u grupu sa puno uglednijim momčadima : Senegalom, Zambijom, Kongom, Malijem i Liberijom, tako da je za većinu plasman među tri najbolje momčadi, koji je donosio automatsku kvalifikaciju za Afrički kup nacija, bio cilj kojem je trebalo težiti.

Kada je na otvaranju kvalifikacija u Zambiji Togo poražen sa 1:0, mnogi su pomislili kako će Kopcima još jednom biti namijenjena epizodna uloga. Međutim, već u slijedećem susretu sa 3:1 svladan je Senegal, da bi potom Togo nanizao pet pobjeda i samo dva remija, uključujući i 2:2 na gostovanju u Senegalu, što ga je prometnulo u lidera grupe 1. Pravi triler odvijao se u posljednjem kolu kvalifikacija, kada je Togo u Brazzavilleu, vodstvo Konga od 2:1, zahvaljujući dva pogotka Coubadje preokrenuo u pobjedu od 2:3, koja mu je donijela odlazak na Svjetsko prvenstvo. I ne samo to, Togo je kvalifikacije završio sa 23 boda, najviše od svih afričkih reprezentacija, a u svojim redovima imao je i prvog strijelca kvalifikacija, Emmanuela Adebayora, sa 11 postignutih golova.

No, kako to u zemljama trećeg svijeta obično biva, ni povijesni uspjeh nije Keshija uspio dugo održati na klupi Toga. Loš plasman na Afričkom kupu nacija u Egiptu, u veljači ove godine, na kojem je Togo natjecanje završio već nakon prvog kruga, pri čemu je Togo u sva tri nastupa doživio poraze, došao je glave Keshija. Iako, pravi je razlog Keshijevog odlaska sukob sa glavnom i jedinom zvijezdom Toga, napadačem Arsenala Emmanuelom Adebayorom, koji je razočaran i uvrijeđen napustio Egipat, zaprijetivši nenastupanjem na Svjetskom prvenstvu. Logično, u takvoj situaciji vodstvo Saveza stalo je na stranu igrača, te se "zahvalilo" Keshiju na obavljenom, imenovavši na mjesto izbornika Nijemca Otta Pfistera. 67-godišnji Pfister posljednji angažman imao je u egipatskom El Masryu a najveći trenerski uspjeh ostvario je 1991., kada je s mladom reprezentacijom Gane osvojio Svjetsko juniorsko prvenstvo u Italiji, te 1992., kada je sa seniorskom vrstom Ganom poražen u finalu Afričkog kupa nacija od Obale Bjelokosti, a vođenje Toga u Njemačkoj bit će mu trenerski debi na Svjetskom prvenstvu.

Kako Togo nema dugu nogometnu tradiciju tako je i najpoznatiji igrač Toga u povijesti, većini malo poznati Frank Fiawoo, koji je 60-ih godina igrao u Francuskoj a najveći trag ostavio je igrajući za Bastiu i Olympic Marseille. U ostvarenju veće karijere Fiawooa, koji danas radi u Marseillu kao tehnički direktor za mlađe kategorije, spriječila je teška prometna nesreća zbog koje je morao prekinuti nogometnu karijeru. Međutim, i nagli prekid karijere nije spriječio Fiawooa da i danas u Togou uživa status jedne od najvećih zvijezda.