Ostali sportovi

NFL: Um caruje

Mario Majdić Natrlin • subota, 26.01.2008.

U predstojećem Super Bowlu XLII, veliki će faktor odigrati ljudi uz teren. Treneri u ovom sportu imaju puno važniju i aktivniju ulogu i upravo njihove sposobnosti možda odrede slijedećeg osvajača Lombardijevog trofeja...

Kada je Bill Parcells, odnedavno izvršni dopredsjednik Miami Dolphinsa, 1991., kao head coach NY Giantsa, uz sebe imao imena kao što su Bill Belichick i Tom Coughlin, vjerojatno nije ni sanjao kakve genijalce ima uz sebe dok su osvajali Super Bowl XXV i pobjeđivali favorizirane Buffallo Billse.

17 godina kasnije, bezbroj stvari se promijenilo, ne samo vezano za američki nogomet, već u gotovo svakom aspektu života. Trećeg veljače, u Glendaleu, Arizoni, na stadionu Cardinalsa, Belichick i Coughlin će se ponovo naći na terenu povodom najvažnije utakmice sezone koja će pobjedniku donijeti titulu osvajača Lombradijevog trofeja.

Belichick je, te davne 1991. obavljao svoj posao koordinatora obrane, dok je Coughlin bio trener hvatača. Pod dirigentskom palicom strogog Parcellsa, davali su svoj doprinos pobjedničkoj sezoni Giantsa. Njihovi putovi su se u međuvremenu razišli, samo da bi se, mnogo godina poslije i u potpuno izmijenjenim okolnostima i ulogama, ponovo ukrstili.

Slika 2 od 3.
Foto: EPA

Bill Belichick je u međuvremenu postao vjerojatno najcjenjeniji aktivni treneru u američkoj profesionalnoj ligi. Smatra se, i to sasvim opravdano i zasluženo, kao jedan od najinteligentnijih i najpedantnijih trenera sa snažno razvijenom radnom etikom i stručnim i detaljnim poznavanjem ovog sporta. Nakon Giantsa, proveo je pet godina kao head coach Cleveland Brownsa, neko vrijeme je radio u organizaciji NY Jetsa kao pomoćni trener i koordinator obrane, da bi 2000., postao glavni trener New England Patriotsa, potez koji se pretvorio u suradnju koja je rezultirala osvajanjem tri Super Bowla i stjecanjem statusa „elitne“ momčadi za New England.

Belichick je i otprije bio poznat po svojoj genijalnosti, osobito kad su u pitanju bile obrambene sheme i kombinacije. Kopija njegovog plana obrane, u već spomenutoj Super Bowl utakmici, sada se nalazi u „Kući Slavnih“, skupa sa drugim monumentalnim i povijesnim artiklima ovog sporta. Pod utjecajem svog oca, bivšeg igrača Lionsa koji je kasnije nastavio sa trenerskom karijerom, mladi Belichick se je rano počeo upoznavati sa ovim sportom i ubrzo shvatio kako je to njegov životni put. Bistar um i prodornu inteligenciju, Belichick je veoma dobro znao primijeniti na zakonitosti ovog sporta. Radna etika i konciznost u obavljanju svog posla, su mu dodatno potpomogli u stjecanju statusa koji sada ima i koji je svakako i zaslužio. Belichick je u ovoj sezoni Patriotse odveo na korak od savršene sezone. Nakon besprijekornog regularnog dijela od 17 pobjeda bez poraza, uslijedile su pobjede u doigravanjima nad Jaguarsima i Chargersima i sada ih čekaju Tom Coughlin i Giantsi koji su im, od svih dosadašnjih protivnika, u 17. tjednu pružili najveći otpor.

Afera Spygate, nakon prvog tjedna, do koje je došlo nakon šokantnog otkrića da Belichick koristio „turista“, koji sa kamerom na području protivnika Jetsa, koji je snimao njihove obrambene signale, što je kongentnim pravilima NFL-a izričito zabranjeno, Belichickova reputacija i ugled su ozbiljno došli pod upitnik. Ne samo da se sumnjalo u regularnost te utakmice, već je dovedeno u pitanje i cjelokupno dotadašnje ostvarenje Patriotsa. Ipak, kazna Belichicku od 500 000 $ i javna isprika, kao moralna satisfakcija, uz dodatnu kaznu organizaciji kroz novčane resurse i uskraćivanjem izbora na slijedećem draftu, kao i uraganski niz divovskih pobjeda koje su uslijedile, ubrzo su Spygate bacili u zaborav, a genijalnost Belichicka i snaga Patriotsa su ponovno postale udarne teme.

Slika 1 od 2.
Foto: EPA

Bez obzira na crnu mrlju, treneru momčadi iz New Englanda, nikako se ne može uskratiti postignuto i zarađeno. Način na koji upravlja igrom, profesionalnost i kvaliteta kojom se priprema za protivnika i način na koji vodi momčad, zasigurno mogu biti objekt divljenja i uzor i primjer. Veličinu će pokazati vrijeme, na površinu, nakon filtracije vremena, isplivaju samo najveća dostignuća, bila negativna ili pozitivna. Na to Belichick ne može utjecati, najvjerojatnije ga to i ne zanima, a sigurno se ni ne pokušava time baviti. Ono na što može utjecati i što će sigurno učiniti, je pokušati pobijediti slijedeću utakmicu koja će njemu i njegovoj momčadi zasigurno donijeti ugled jedne od najboljih svih vremena. A to im nitko ne može oduzeti.

Na putu će im stajati NY Giantsi. Momčad koja je cijelu sezonu, pa i zadnji mjesec kroz doigravanja bila u podređenoj ulozi. Tom Coughlin je, uz veliki doprinos svog obrambenog koordinatora, Stevea Spagnuoloa, i kvalitetnog vođenja momčadi, Giantse odveo u treće uzastopno doigravanje. Ovog puta se nisu spotakli na prvoj prepreci (2005. – Panthersi; 2006. – Eaglesi), i spektakularnim nizom u kojem su redom padali Buccaneersi, Cowboysi i Packersi, doputovali su u Phoenix na dvoboj sa Patriotsima.

Coughlin je preuzeo ovu momčad 2004, nakon što su Giantsi završili sezonu 2003. sa omjerom 4-12. Ubrzo se našao na meti kritika kada je na klupu stavio Kurta Warnera, a u igru ubacio mlađeg brata Peytona Manninga, tada novaka Elija. Na leđa mu je pao još veći teret kada su uslijedili porazi i završetak gubitničke sezone u omjeru 6-10. Tri godine poslije, Eli Manning je izrastao u velikog dečka, uspio se otarasiti sjene svog brata Manninga i odvesti svoju momčad u Super Bowl. Sada se mladi Manning hvali na sav glas, divimo se njegovoj preobrazbi i sazrijevanju u sportskom smislu. Ispunio je očekivanja, uspravno podnosio kritike i iskoristio potencijal kojim je bio ispunjen.

Tom Coughlinu je sada mnogo lakše braniti Manninga kada iza sebe ima snagu argumenata i rezultata.

„Ne mogu utjecati na to što pišete“, objašnjavao je Coughlin novinarima nakon pobjede nad Packersima,„Nekad pišete ono što vidite, ali ne vidite ono što ja vidim. Možete to nazivati podcjenjivanjem, ali mi to ne činimo. Znamo što je sposoban i trenutno samo grebe po površini onoga što može.“, govorio je Coughlin o Manningu.

U periodu od 1995. do 2002., Coughlin je radio kao head coach u Jacksonvilleu i kao prvi trener te ekspanzijske momčadi, odveo ju je u dva konferencijska finala. Za vrijeme svog boravka u Jacksonvilleu, ubilježio je 68 pobjeda uz 60 poraza, što je poprilično impresivan omjer za trenera momčadi koja je tek ušla u NFL. Jaguarsi su u prvih sedam sezona su imali najviše pobjeda od svih dotadašnjih ekspanzijskih momčadi, postavši tako najuspješnija ekspanzijska momčad.

Sada je pred njim novi izazov. Treba nadmudriti i pobijediti bivšeg kolegu, s kojim je 1991 osvojio Super Bowl. Ovog puta će samo jedan od njih napustiti Arizonu sa prstenom.

Giantsi su, u najmanju ruku, nefavorizirana momčad. Coughlin će morati svoje poteze odigrati mudro i bez prava na pogrešku. Dobro je svjestan uloge svoje momčadi.

„Kada jednom shvatiš kako si uvijek nefavoriziran, taj mentalitet se uklopi sa stvarima koje nas inspiriraju, a to je da imamo što dokazivati. Imamo što dokazivati svaki put kad igramo jer od vas 100, 70 misli da ne možemo pobijediti.“

Patriotsi ne bi bili prvi poraženi favoriti, ali bi zasigurno bili najfavoriziranija momčad koju je New York porazio ove godine. U igri koja je egzotična mješavina šahovske strategije i fizičkih sposobnosti, kombinacija jednog i drugog potrebna je da se puzle slože. A u američkom nogometu, teren je podloga, a igrači su zaista kao puzle u mozaiku. Sve ih treba poredati i postaviti na svoje mjesto, odrediti im ulogu i objasniti im zadatke, kako bi stvari funkcionirale. Upravo su Belichick i Coughlin zaduženi za taj dio posla koji je onaj elementarni, osnovni dio, na temelju kojeg započinje obračun igrača i individualne bitke čiji će ishodi odrediti konačni rezultat rata, odnosno pobjednika Super Bowla.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!