Čekanju je došao kraj

Rijeka nastavlja s igrama u ritmu toplo – hladno i nakon dvije loše utakmice ponovno je na red došla jedna dobra. Zasigurno vam je poznato da je Rijeka u Zadru posljednji put pobijedila u listopadu 1998. godine, kada je još i Mladen Ivančić bio igrač. Upravo je on sada i kao trener doveo Rijeku do druge pobjede u Stanovima zahvaljujući vrlo dobroj igri te raspoloženim ofenzivcima.

Domaći strateg Dalibor Zebić unatoč vrlo lošoj situaciji u klubu, nemirima navijača i posljednjim mjestom na ljestvici odlučio je oprezno krenuti protiv Rijeke, pa je na klupi ostavio Mitrovića i zaigrao prilično defenzivno bez pravog napadača. U početku se činilo da to i nije tako loša strategija s obzirom da je Rijeka teško uspijevala doći u prilike, a Zadar je u prvih 15-20 minuta čak i lagano dominirao.

Kako je prvo poluvrijeme odmicalo, gosti su počeli preuzimati konce igre u svoje ruke i u 38. minuti uspjeli su stići do pogotka koji ih je doveo u vodstvo. Netko od Rijekinih nogometaša nabacio je loptu s boka, a u kaznenom prostoru Zadrana najviši je u skoku bio Matija Matko, koji s pet metara glavom zabija loptu u mrežu. Čak i da nije bio najviši u skoku, opet bi se vrlo vjerojatno mreža tresla, jer domaći braniči ostavili su mu previše slobodnog prostora.

Posljednja Rijekina pridošlica, Matko, imao je lijepu priliku i u završnici prvog poluvremena. U 42. minuti pucao je prilično dobro, no rezultat na semaforu se ovom prilikom ipak nije mijenjao te su igrači otišli na nezasluženu pauzu s obzirom na relativno neatraktivan nogomet kojeg su igrali.

Nedugo nakon otvaranja drugog dijela utakmice ponovno gosti opasno prijete, još jednom ključna je osoba bila Matko, nakon što je probio desni bok i proigrao Ahmada Sharbinija. Najbolji Rijekin strijelac u povijesti 1. HNL pucao je s pet do šest metara udaljenosti, no lopta je ipak otišla otprilike pola metra pored vratnice.

Zebić je shvatio da više nema što čekati te je u igru uveo napadača Mitrovića, a to mu se samo nekoliko minuta kasnije umalo isplatilo na najbolji mogući način. Napadač Zadra se u 55. i 58. minuti našao u vrlo lijepim prilikama, no nijednom nije ipak uspio najbolje pucati te je lopta odlazila pored gola. Kako je Zadar počeo sve više jurišati po izjednačenje, Riječanima je ostajalo poprilično prostora za napade, a to su uspjeli i iskoristiti.

U 62. minuti Ahmad je trčao sam prema vrataru Zadra, no odlučio se malo osvrnuti da provjeri koliko su udaljeni domaći braniči, a onda je izgubio nadzor nad loptom i tako je propala izuzetna prilika. Nije to Rijeku ipak skupo koštalo, već su nešto malo kasnije potvrdili pobjedu s dva pogotka.

Ahmad se iskupio za grešku od pet minuta ranije te je u 67. minuti lijepo kratkim dodavanjem proigrao svog mlađeg brata Anasa Sharbinija, koji malo iskosa s nekih desetak metara uspijeva zabiti za 2:0. U 70. minuti dogodilo se nešto što gledatelje sigurno ne vraća na hrvatske stadione. Policija je iz određenog razloga odlučila ući na tribinu gdje su se nalazili gostujući navijači te je došlo do manjeg naguravanja s Armadom, no sve se ipak ubrzo primirilo.

Kapetan Rijeke uspio je deset minuta prije kraja zadati konačan udarac Zadru nakon što ga je Matko visokim dodavanjem uspio uposliti s druge strane terena. Anas je odlučio malo cimnuti domaćeg vratara, koji pada na pod, a zatim bez problema zabija za konačnih 3:0 i prvu pobjedu Rijeke u Zadru u 21. stoljeću.