lundquist je napisao/la:
O Štimcu ću, rode, da ti pojem,
O Štimcu, nažalost, vašem i mojem.
S postavom i formacijom on je glavinjo,
Ne bi ga prokužili Guardiola ni Murinjo.
Taktičkog genija breme Bog mu dao
Kad u Međugorju on je na koljena pao.
Radosnu vijest širit je počeo,
Malo zastajkivo, al nije se smeo.
No narod taj slijepi shvatio ga nije
I svatko po njemu pljuje, njemu se smije.
Al pojavi tad se svijetli mladić Toni
I razjasni svjetini da glupi su oni.
Ter spoznasmo svi mrak svoje gluposti
I zajecasmo glasno: Igore, mili, oprosti!
Vidi cijeli citat
Noseć, krunicu oko vrata,
dobio je poziv svoga rodnog brata:
Brate, zovne, direktnom linijom od Boga,
dođi i spasi, prijeti nam nesloga.
Izbornik, skroman kakav jeste,
priblizio je repku narodu sa ceste.
Otarasio se zla, noseć djecu u naručj
u,ucinio ih sretnim, igrao se sa povjesću.
Sve od tada bila je kamilica,
neprijatelji protestiraju, široka im Ilica.
Rječit, naočit, gvardijolinog stila,
vratio nam vjeru, narasla nam krila.
Kako poentirat, riječi sve su teže,
Sjetimo se Štice, koji sa molitvom na usnama liježe.