Kako preko Šahtara?

Koncentracija, vjera, fanatizam, disciplina, odgovornost, fanatizam, borbenost. Na papiru, ovo su faktori koji Dinamu mogu donijeti iznenađenje, faktori na kojima Dinamov stručni stožer gradi temelje eventualnog uspjeha. Plan dobro zvuči, jer sve ovo Dinamovi igrači bi, u teoriji, mogli "donijeti na stol".

Međutim, nogomet je prije svega - nogomet. Kvalitetu je teško nadomjestiti koliko god vi borbeni, fanatični ili samopouzdani bili, a cifre koje se vrte oko Dinama te oko Šahtara puno će reći o odnosu kvalitete. Kako se Cibalia osjeća kada igra protiv Dinama, u pogledu novca, uvjeta, plaća igrača, tako se Dinamo može osjećati kada dođe na noge Šahtaru.

Međutim, Šahtar nije Arsenal da bi već sada Modri trebali potpisati kapitulaciju. Šahtar možda ima "pare" za kupovati skupocjene Brazilce, no Dinamo je pokazao da zna stvarati igrače u svom dvorištu koji nerijetko postanu vredniji od tih Brazilaca. Tu leže vjera i nada da Dinamo nije (puno) slabiji od Šahtara na papiru.

Ukrajinska momčad puno je snažnija u iskustvu što je uvijek važan faktor u Europi, a na Dinamovoj strani su bolji ulaz u sezonu (barem rezultatski) i - manje opterećenja. U slučaju neuspjeha protiv Dinama, Šahtarova sezona je promašena, dok su Dinamovci svoj imperativ već ispunili dolaskom do ove faze natjecanja. O favoritu je bespredmetno razgovarati, zna to i Branko Ivanković: "Oni su favoriti, ali jedino mjerilo je ipak travnjak. Sigurno nismo bez šansi. Naša prednost je što je pred Šahtarom velikim imperativ."

U Maksimiru su puno analizirali igru Šahtara, i to u utakmicama koje su pokazale određene slabosti momčadi iz Donecka. Igra se vrti oko Južnoamerikanaca, prvenstveno šestorice Brazilaca, a iako će netko pomisliti kako to donosi i određenu neodgovornost u igri, kod Lucescua nema takve igre. Rumunj koji je zanat sticao i u Serie A zna igrati na rezultat, brazilsku "sambu" zna suzdržati u okvirima odgovorne igre. A opet, njihova individualna kvaliteta stvara probleme protivnicima, uključujući Romu, Barcelonu ili Arsenal koji su gubili u Donecku proteklih godina.

Dinamo? Dinamo nema takve individualne kvalitete, ali ima višu razinu taktičke odgovornosti nego što bi Ivankovićevi oponenti htjeli priznati. Koliko god mnogi bili ogorčeni na igru Dinama protiv Ajaxa u Zagrebu prošle godine, takva, oprezna i pomalo "bunkeraška" igra jedini je način da Dinamo napravi iznenađenje. Dinamo je, zapravo, na isti način igrao i u Amsterdamu, ali je tada bilo puno više prostora, kao što će, nadamo se, biti u Donecku.

Ivanković vjeruje u svoju momčad: "Nije me strah, imam povjerenja u svoje igrače. Dobro smo krenuli u sezonu, pokriveni smo na svim pozicijama i imat ćemo fanatizam, entuzijazam i zajedništvo."

Mario Mandžukić jamačno je igrač od kojeg se najviše očekuje, svima je još u mislima njegova igra u Amsterdamu. Mandžukić nije samo tada pokazao ogroman potencijal koji se u njemu krije, a ovo su utakmice u kojima igrači Mandžukićevog potencijala postaju - zvijezde.

Uža obrana Dinama nije problem, Drpić i Bišćan igraju vrlo dobro, ali trebat će veliku pomoć bočnih igrača, ali i defanzivnih veznjaka, koji taj posao ove sezone nisu uvijek dobro odrađivali.

Nedavna povijest europskih utakmica pokazuje da Maksimir Dinamu nije prednost kao što je bio krajem devedesetih (razlozi za to posebna su tema), pa Dinamu u Donecku treba igra na tragu onih u Bremenu i Amsterdamu, ali i rezultat. To nije minimalan poraz, već remi, po mogućnosti s postignutim golovima, dok je pobjedu bezobrazno i sanjati.

Glavni skaut Marijan Vlak, koji zna kako napraviti europski uspjeh, istaknut će sljedeće faktore kao preduvjete za uspjeh: "Na visokom nivou moraju biti duel igra, taktičnost i odgovornost svakog igrača za svoju poziciju."

Dinamo sanja gol u gostima, ali pravo je pitanje - tko će ga postići. Nitko od napadača nije u bajnoj formi, najdalje od iste je onaj koji bi trebao nositi Dinamov napad - Boško Balaban. Mogu li im uopće kreatori, Sammir, Badelj, možda i Morales uopće složiti pravih situacija pored Srne i društva?

Dinamovi navijači nagledali su se poraza u trećem pretkolu, poraza koji uostalom nisu ni sramota jer su dolazili od redom bogatijih i jednostavno boljih momčadi. Šahtar je isto u toj kategoriji, ali to ime ipak nije takvo da Dinamovcima trebaju pasti gaće već na ukrajinskog granici. Šahtar je četiri puta ušao u Ligu prvaka, ali je i četiri puta ispao (Inter, Lokomotiv, Brugge, Borussia (D)), što ipak nije statistika koja tjera strah u kosti.

Kako Modrima pokazuju primjeri svih hrvatskih selekcija, kako nogometne tako i ovih na OI, uz pravo zajedništvo sve je moguće...