Blago ti se Rimu

Blago Rimu, blago onima koji će večeras na Olimpicu gledati susret za prvaka Europe. Zašto toliko oduševljenje, zašto će još jednom svi putevi voditi u Rim, zašto baš tolika neviđena pompa oko jedne utakmice?

Jednostavno, ovo je toliko rijetko. Toliko rijetko nogometna Fortuna posloži ždrijeb da u finalu gledamo dvije najbolje momčadi. Toliko rijetko dvije momčadi toliko odskaču od drugih. Toliko rijetko do finala stignu momčadi koje žele pobjeđivati, a ne koje izbjegavaju poraz. Toliko rijetko finale donosi ovakvo mnoštvo velikih igrača, pobjednika, majstora, driblera, šmekera, zvijezda. Na kraju, radi se o dva vjerojatno najpopularnija svjetska kluba koji iza sebe imaju vojsku navijača ne samo u Engleskoj i Španjolskoj već u svakom kutku zemljine kugle. Barcelona je "više od kluba", Manchester United je možda i vodeći sportski "brend" na svijetu. S jedne strane prvak Engleske, s druge prvak Španjolske.

Na stranu novac i slava dvaju velikana, nogometni sladokusci priželjkivali su ovaj dvoboj prvenstveno zbog nogometa koji gaje dvije momčadi. S(p)retan i vjerojatno nezaslužen prolaz Barcelone protiv Chelseaja ne može promijeniti činjenicu da se radi o momčadi koja igra nogomet iz mašte, nekog drugog svijeta. Momčad za koju je ogroman broj stručnjaka, promatrača, igrača, trenera spreman reći - nitko nije igrao ljepše...ikad. A s druge, pak, strane stoji neuništvi Alex Ferguson i njegov stroj koji možete pronaći i pod imenom "aktualni prvak Europe".

Fascinantne trenerske priče

Guardiolin CV je kratak, ali već sada bogat. Preuzeo je Barcelonu i za par mjeseci stvorio momčad koja momčadima poput Reala, Bayerna, Valencija i Atletica trpa po pet-šest golova. Osvojena je Primera s više od 100 postignutih pogodaka, a samo je briljantni napadački trojac postigao 94 u svim natjecanjima. Osvojen je i Kup, pa je Barca u prilici postati prva španjolska momčadi s tri najvažnije titule. Usput, Guardiola može postati jedan od tek šest ljudi koji su osvojili Ligu/Kup prvaka kao igrači i treneri, tek treći koji je to učinio s istim klubom, i uopće treći najmlađi u povijesti.

S druge će, pak, strane sjediti čovjek koji bi s eventualnom titulom zacementirao status najuspješnijeg klupskog menadžera u povijesti. Sir Alex Ferguson često se žalio da mu u super uspješnom mandatu nedostaje tek više europskih uspjeha, a obranom naslova europskog prvaka, ukupno trećim kojeg bi United s njim osvojio, završio bi i s tom "traumom".

Zvijezda do zvijezde

U ovakvom raspletu Lige prvaka sigurno uživaju u marketinškim odjelima raznih korporacija jer teško se sjetiti kada smo zadnji puta imali ovoliko zvijezda na jednom mjestu. Međutim, i pored tih silnih Rooneyja, Henryja, Ferdinanda i Xavija, dvojica igrača posebno se ističu.

Cristiano Ronaldo i Leo Messi nisu tek zabavljači tribina, već strijelci, asistenti, nositelji cijele igre. Nije sporno da su najbolji na svijetu, upitno je tek - koji je bolji? Na pladnju je titula najboljeg igrača na svijetu, a zaslužit je neće onaj s više driblinga i poteza koje ćete neuspješno pokušavati izvesti na svom haklu već onaj koji više pomogne svojoj momčadi. Zbog toga i jesu tako sjajni i hvaljeni, jer je njihova virtuoznost u potpunosti usmjerena na dobrobit momčad.

Ključni dvoboji

Teško je govoriti o ključnim dvobojima kada svugdje stoje ponajbolji igrači svijeta na svojim pozicijama. Jasno, najviše pažnje privlače Messi i Ronaldo, odnosno igrači koji će ih pokušati zaustaviti - Evra i Sylvinho. No, jednako zanimljivi, kvalitetni i važni dvoboji vodit će se po cijelom terenu - hoće li se najbolji veznjak Eura, Xavi, nametnuti pored izvrsnog Michaela Carricka? Hoće li ubitačni Eto'o pronaći prostor pored neprobojnih Ferdinanda i Vidića? Hoće li prorijeđena obrana Barcelone moći zaustaviti silinu Rooneyja i majstorstvo Giggsa, možda znanje i radišnost Teveza, Berbatova, Parka? Hoće li se ključnom pokazati Manchesterova prednost između vratnica? Može li sjajni Iniesta napraviti štetu Barceloni kao što je napravio Chelseaju?

Suspenzije Danija Alvesa i Erica Abidala, kao i ozljeda Marqueza veliki su i realni hendikep Barcelone, posebno s obzirom da je Manchester u kompletnom sastavu. Ferguson čak ima i slatkih briga, jer u momčadi ima puno više od 11 igrača koji smatraju da bi trebali istrčati na travnjak Olimpica. Upravo su možda ti izostanci kod Barcelone i širina Manchesterove klupe lagani jezičac na vagi u korist aktualnog prvaka Europe.

Neka pobijedi bolji

Koliko god kvalitetne igrače imali, Barcelona i Manchester United su prije svega - momčadi. Jedna s neodoljivim napadom, dva savršena veznjaka i napadačkim trojcem čija slika stoji pored riječi "efikasnost".

No, koliko god romantična i prekrasna Barcelona bila, s druge strane stajat će stroj koji može igrati i lijepo i atraktivno, no koji itekako zna sačuvati svoju mrežu. United može i zna zatvoriti protivnika i "ubiti" ga kontrom, kao što je to učinio Barceloni prošle godine. Hoće li Ferguson igrati na tu Manchesterovu snagu ili će se otvorenog garda upustiti u dvoboj teškaša?

Bilo kako bilo, ostaje nam gledati, navijati i uživati. Manchester United i Barcelona, bolje ne može, pa stoga - nek' pobijedi bolji...