Meni se čini da su neki uoči utakmici imali sve opcije pokrivene.
Ako izgubimo i ispadnemo, ne moram ni spominjati kakvi bi bili komentari.
Ako prođemo s porazom, to bi bila sramota, nezasluženo.
Ako prođemo s remijem, dogovorili se s Ganom.
Ako prođemo s pobjedom, Gana je pustila, a mi ispali glupi jer smo otišli u teži dio ždrijeba.
Naravno, tu je uvijek i faktor sreće koja nas stalno prati, na to se uvijek možeš pozvati.
Meni je jasno da ne voliš Dalića, Modrića, Marka ili Peru, da ti se ne sviđa formacija, da ti je neki igrač ružan, ali ovo konstantno traženje zamjerki nekad stvarno zna biti smiješno. Čak se došlo do toga da se Vlašiću zamjera što je proslavio gol. Stvarno, momak zabije pobjednički gol na SP, i usudi se slaviti.
Pokušavam zamisliti reakcije da smo mi odigrali utakmicu kao Austrija i Alžir ili nekad Švedska i Danska. Ne sumnjam kako bi zapadnjaci spominjali balkansku kuhinju, no to mi je manji problem. Ovi naši domaći moralisti bi nas ubili u pojam, vrištali bi na sve strane. Jednostavno, nikad ne valja, uvijek će nešto naći.